I što ja sad radim? Umjesto da organiziram popravak krova i slične zgodnosti i važnosti, ja prečitavam postove..................
Čega tu sve ima... Kopipejstam jedan ovdje...Bože , kako sam se sada nasmijala...................... bože, koje uspomene.....
utorak, 29.08.2023. Priče iz doma. U dvorani staračkog doma pleše Miss Oklahoma sad je doduše troma tri kuka loma ali ima ona još snage i oči su joj drage smiješe se u beskraj smiješe se u vječnost jer ona je već tamo s one strane mosta samo njenom tijelu još uvijek nije dosta @MA
Okej. Ajmo napisati post. Valjda ga neće, kao prošli pokušaj, nepovratno obrisati? samovoljno, svojevoljno, neočekivano i pizdunski. ?
Starački dom. Bože. Starački dom. Stari je puno pokretniji nakon tih dva i nešto mjeseca među sebi sličnima, izložen brojnim fizioterapeutima, i prisiljen sam za sebe bar mrvicu misliti i djelovati, u onim praznim hodovima kad nas nema tamao. A hodočastili smo tamo, jesmo, u prosjeku puno više nego valjda itko normalan ikome dolazi. Išli smo na živce. Idemo na živce. Svejedno sad, ćaća hoće doma ćaća doma i ide, pa sad kaj bu se iz toga izrodilo, pokazat će se.
Nađena je nova čuvarica, novi fizijatri i tako.
Koliko je lucidan ne znam smije li se zaključiti iz ovih riječi upućenih mom burazu 'i ti imaš sina, i on bude tebe ostavio u domu kako si ti mene', jer samo danas uglavnom vodili razgovore kako je divna ta soba (u kojoj je on) i divno ofarbana, što je učinio on sam i jako je zadovoljan. Doduše, s nekim opkopom podruma je, žali mi se, fulao, došla je voda, bilo je kiše, i parketi su se digli, no sve u svemu, soba je divna i ima toliko mjesta da tu stane i kuhinja. Pa mu nije jasno zašto se i ja ne doselim tamo, na što ja kažem da budem, samo se moramo dogovoriti svi jel to okej. Nudi mi da si uzmem tu kuću. Jednostavno, živi bog zna gdje u svojem svijetu. U nekim lijepo ofarbanim sobama, okrenutim od sunca, jako ugodnim za po ljeti ....
Prvo mu je bio cimer jedan starček bez zuba koji nije smio jesti apsolutno ništa što nije gotovo pa tekuće, što naravno nitko nije spomenuo, koji me je , ljubaznu i nelukavu, nišnesluteću, naprosio da mu dam bananu jesti, tako je ruke pružao, ko da je kruha gladan, tako se veselio, onda ju je suspektno nespretno i sasvim bezubo glodao, ali mi je rekao da je to sve okej, (naravno da nije bilo, no, kak sam ja to mogla znati?) . Taj gospodin starček je otišao na Nebo.
Mislim da je to ponešto uznemirilo mog starog, no do sada je to već palo u zaborav.
Mislim, palo je do danas u njegovoj glavi u zaborav i ono kaj se zbivalo jučer, a bilo je baš neuobičajeno.
Stigla mu je, starom, u posjetu moja nećakinja, velika cura od 25+ godina - đedo spava, a uz njega u sobi još neki gospodin.
Nije htio razmijeniti informacije o imenu, stalno je ispitivao jel 'stvar aktivirana', stalno ju je pitao za neke brojeve, ona je shvatila ubrzo da je situacija....(ne)ozbiljna, pa mu je , da mu udovolji, govorila razne brojeve, uvjeravala ga je da to nešto je aktivirano, ili da će upravo aktivirati to nešto (to se svakih par sekundi ponavljalo sve skupa....) i tako.
Potom, jer to nije bilo dovoljno, godpodin si je sam spustio ogradicu kreveta, (moraš imat malo klikera i uščuvane motorike za stisnuti mehanizam i to učiniti) ustao, skinuo se sasvim, zamotao se plahtom, položio pelenu na krevet, izdrapao je u trake, te se dugo vremena bavio time da poveže trake pelene sa zavjesama.
Ona je, za to vrijeme, probudila starog koji je bio sasvim grogi, kojeg ovaj pokraj njega sa pelenama i zavjesama nije ni najmanje zanimao, i javljala nam stalno na whatsap situaciju iz sobe.
Danas tog gospodina više nije bilo u sobi, smiješno je da ti nitko ništa službeno ne kaže, no činjenica da je pod bio pun iscufanih vata iz pelene, a karniša iščupana iz zida skupa sa zavjesama i položena na stol dala je naslutiti kaj se dogodilo :)))))))))) (jednostavno se čovjek mora smijati) Od dežurnih radio Mileva čule smo da je gospodin prebačen 'dolje' (zaključani alzheimeri i dementnikoji su prepokretni za svoje stanje) a da su gospodina prijavili pod sasvim nekom drugom dijagnozom, nemam pojma zašto, ko da možeš dugo skrivati toliki odmak od svijesti? I kako, uopće, bi to mogao?
Ugl, dom je jedan izdvojeni svijet, svijet na granici razuma, nešto sasvim drugo, i nešto sasvim pomaknuto.
Kad smo ulazile danas, slavio se rođendan jednoj ženici. Sigurno 90+. Pjevali su joj 'sretan rođendan Vam' VAM? Kaj nije hipertužno da nemaš nikog svog dovoljno bliskog da ti pjeva sretan rođendan TI? Znam da mnogi nisu te sreće, no to nimalo ne umanjuje tužnost te činjenice, dapače.
Onda su joj pjevali onu neku pjesmu u kojoj se spominje 'sretna tvoja majka koja te je svojim mlijekom dojila' jasno u verziji 'Vaša majka koja Vas je dojila' (ne znam točno tekst) (starinska pjesma, čula sam je nakon dugo, dugo). Da, majka joj je sigurna jako sretna, baš si mislim, a ovo dojenje........ ne znam.................. bilo mi je baš sve samo ne sretno
17.02.2026. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro si napisala. Ova info o gašenju blog.hr-a je kao da smo čuli da se namjerava potopiti brod na kojem smo svi ovdje prisutni nekad plovili. I ne samo plovili, nego su nam na njemu ostale neke bitne stvari, koje uopće nisu stvari, nego su još i važnije. I stvarno mi je glupo znati da će ta osobna nematerijalna baština biti hladno i beskrupulozno potopljena zajedno s brodom. Blog.hr je bio odlično mjesto za izražavanje i komunikaciju s ljudima koje zanimaju slične teme. Ali kao što je @ypsilonka jednom rekla u nekom drugom kontekstu, ono bitno ionako je već razmijenjeno i zapravo se ne može potopiti tamo nekim "gašenjem" servisa.
17.02.2026. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ane moja, evo me, još koliko se može....... :) Pozdravi mi more, i zovi ako zagusti :)*
@Y; ne znam..... kad te krene razmišljanje, kako možeš odabrati dubinu...jedino da počnemo piti ozbiljnije. Dok sve ne prođe...u protivnom, eto nam još jedne čežnje koju ne budemo mogli ispuniti...još nečega pod kožom do čega, na ovaj poznati način, nećemo nikako moći.
Brutalno.
:)***
@Art; lijepo je i točno rekla Ypsilonka, ali i ti............ nema se što puno napraviti. Ono što se MOŽE napraviti (osim pospremanja tekstova ..ali to je skoro pa uzaludna rabota) jest ZNAT sa stopostotnom sigurnošću da ako nas je dovelo do ovdje, gdje smo doživjeli toliko lijepog i bogatog (i to bez da smo to unaprijed znali, tražili, sanjali, ciljali...), onda će nas odvesti i do sljedećeg nečeg lijepog, dobrog, ispunjajućeg...što sada ne moramo ni poznati, ni tražiti, ni sanjati ni ciljati...................bit ćemo odvedeni tamo.................samo se treba pustiti, dalje, i dalje, i dalje i dalje....i vjerovati ...procesu. Ne sumnjam da ćemo sve karmičke susrete neizbježno doživjeti. :))) Ostaj mi dobro, imaš moj mail, a ja imam i tvoj. Pogledala sam jučer, i vidjela. :) Ak kaj treba, javi se. Pozz! :)
@Nisa; tebi, draga, PUNO HVALA na svim savjetima, lijepim riječima, razgovorima, i divnim fotkicama :)***** Također, ako ikad ikak mogu što učiniti, javi ! Sretno tebi i tvojima! :)
@Gogoo; istina, ostajemo, no bojim se da čak da je blog i ostao još malo, to ne bi bogznašto promijenilo činjenicu da se sve mijenja, i da moramo naprijed, dalje! Hrabro, sretno, i uživaj i dalje na svojim planinama! javi se slobodno kadgod! :)
18.02.2026. (17:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu naći pjesmu za koju sam u postu rekla da ću staviti... možda je još i pronađem..glasila je nekako...Ostavljam te za kraj, ti si moj šećer na kraju..... hmmmmm .... potražiti ću još... no ako i ne nađem, pjesma je u meni :)
19.02.2026. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Sva je sreća da već duže nisam u aktivnoj fazi bloganja. jer, ovo bi bio tekstonski pomak. I ovako je, ali nijansu suptilniji, odmaknutiji.
Uf.
U nekom trenu, pokušat ću ponešto sačuvati.
Ali.....ja toga imam MORE.....Bože!
17.02.2026. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drugadva.blog.hr
a bogme te je i potriba vidit
17.02.2026. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Užasava me pomisao da će svi tvoji blogovi biti ugašeni... Sve slike, svi tekstovi, svi komentari....
Bolje je ne razmišljati o tome. Dublje. :(
17.02.2026. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
I što ja sad radim? Umjesto da organiziram popravak krova i slične zgodnosti i važnosti, ja prečitavam postove..................
Čega tu sve ima... Kopipejstam jedan ovdje...Bože , kako sam se sada nasmijala...................... bože, koje uspomene.....
utorak, 29.08.2023.
Priče iz doma.
U dvorani staračkog doma
pleše Miss Oklahoma
sad je doduše troma
tri kuka loma
ali ima ona još snage
i oči su joj drage
smiješe se u beskraj
smiješe se u vječnost
jer ona je već tamo
s one strane mosta
samo njenom tijelu
još uvijek nije dosta
@MA
Okej.
Ajmo napisati post.
Valjda ga neće, kao prošli pokušaj,
nepovratno obrisati?
samovoljno, svojevoljno, neočekivano i pizdunski.
?
Starački dom.
Bože.
Starački dom.
Stari je puno pokretniji
nakon tih dva i nešto mjeseca
među sebi sličnima,
izložen brojnim fizioterapeutima,
i prisiljen sam za sebe bar mrvicu misliti i djelovati,
u onim praznim hodovima kad nas nema tamao.
A hodočastili smo tamo, jesmo,
u prosjeku puno više nego valjda itko normalan ikome dolazi.
Išli smo na živce.
Idemo na živce.
Svejedno sad,
ćaća hoće doma
ćaća doma i ide,
pa sad kaj bu se iz toga izrodilo, pokazat će se.
Nađena je nova čuvarica, novi fizijatri i tako.
Koliko je lucidan ne znam smije li se zaključiti iz ovih riječi upućenih mom burazu
'i ti imaš sina,
i on bude tebe ostavio u domu kako si ti mene',
jer samo danas uglavnom vodili razgovore kako je divna ta soba (u kojoj je on)
i divno ofarbana, što je učinio on sam i jako je zadovoljan.
Doduše, s nekim opkopom podruma je, žali mi se, fulao,
došla je voda, bilo je kiše, i parketi su se digli,
no sve u svemu, soba je divna i ima toliko mjesta da tu stane i kuhinja.
Pa mu nije jasno zašto se i ja ne doselim tamo,
na što ja kažem da budem, samo se moramo dogovoriti svi jel to okej.
Nudi mi da si uzmem tu kuću.
Jednostavno,
živi bog zna gdje u svojem svijetu.
U nekim lijepo ofarbanim sobama, okrenutim od sunca,
jako ugodnim za po ljeti ....
Prvo mu je bio cimer jedan starček
bez zuba
koji nije smio jesti apsolutno ništa što nije gotovo pa tekuće,
što naravno nitko nije spomenuo,
koji me je , ljubaznu i nelukavu, nišnesluteću, naprosio da mu dam bananu jesti,
tako je ruke pružao, ko da je kruha gladan,
tako se veselio,
onda ju je suspektno nespretno i sasvim bezubo glodao,
ali mi je rekao da je to sve okej, (naravno da nije bilo, no,
kak sam ja to mogla znati?)
.
Taj gospodin starček je otišao na Nebo.
Mislim da je to ponešto uznemirilo mog starog,
no do sada je to već palo u zaborav.
Mislim, palo je do danas u njegovoj glavi u zaborav i ono kaj se zbivalo jučer,
a bilo je baš neuobičajeno.
Stigla mu je, starom, u posjetu moja nećakinja,
velika cura od 25+ godina -
đedo spava, a uz njega u sobi još neki gospodin.
Nije htio razmijeniti informacije o imenu,
stalno je ispitivao jel 'stvar aktivirana',
stalno ju je pitao za neke brojeve,
ona je shvatila ubrzo da je situacija....(ne)ozbiljna,
pa mu je , da mu udovolji,
govorila razne brojeve,
uvjeravala ga je da to nešto je aktivirano, ili da će upravo aktivirati to nešto
(to se svakih par sekundi ponavljalo sve skupa....) i tako.
Potom, jer to nije bilo dovoljno,
godpodin si je sam spustio ogradicu kreveta,
(moraš imat malo klikera i uščuvane motorike za stisnuti mehanizam i to učiniti)
ustao,
skinuo se sasvim,
zamotao se plahtom,
položio pelenu na krevet,
izdrapao je u trake,
te se dugo vremena bavio time da poveže trake pelene sa zavjesama.
Ona je, za to vrijeme,
probudila starog koji je bio sasvim grogi,
kojeg ovaj pokraj njega sa pelenama i zavjesama nije ni najmanje zanimao,
i javljala nam stalno na whatsap situaciju iz sobe.
Danas tog gospodina više nije bilo u sobi,
smiješno je da ti nitko ništa službeno ne kaže,
no činjenica da je pod bio pun iscufanih vata iz pelene,
a karniša iščupana iz zida skupa sa zavjesama
i položena na stol dala je naslutiti kaj se dogodilo :))))))))))
(jednostavno se čovjek mora smijati)
Od dežurnih radio Mileva čule smo da je gospodin prebačen 'dolje'
(zaključani alzheimeri i dementnikoji su prepokretni za svoje stanje)
a da su gospodina prijavili pod sasvim nekom drugom dijagnozom,
nemam pojma zašto,
ko da možeš dugo skrivati toliki odmak od svijesti?
I kako, uopće, bi to mogao?
Ugl,
dom je jedan izdvojeni svijet,
svijet na granici razuma,
nešto sasvim drugo, i nešto sasvim pomaknuto.
Kad smo ulazile danas, slavio se rođendan jednoj ženici.
Sigurno 90+.
Pjevali su joj
'sretan rođendan Vam'
VAM?
Kaj nije hipertužno da nemaš nikog svog dovoljno bliskog da ti pjeva sretan rođendan TI?
Znam da mnogi nisu te sreće, no to nimalo ne umanjuje tužnost te činjenice, dapače.
Onda su joj pjevali onu neku pjesmu u kojoj se spominje 'sretna tvoja majka koja te je svojim mlijekom dojila'
jasno u verziji 'Vaša majka koja Vas je dojila'
(ne znam točno tekst) (starinska pjesma, čula sam je nakon dugo, dugo).
Da, majka joj je sigurna jako sretna, baš si mislim,
a ovo dojenje........
ne znam..................
bilo mi je baš sve samo ne sretno
17.02.2026. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Dobro si napisala.
Ova info o gašenju blog.hr-a je kao da smo čuli da se namjerava potopiti brod na kojem smo svi ovdje prisutni nekad plovili. I ne samo plovili, nego su nam na njemu ostale neke bitne stvari, koje uopće nisu stvari, nego su još i važnije. I stvarno mi je glupo znati da će ta osobna nematerijalna baština biti hladno i beskrupulozno potopljena zajedno s brodom. Blog.hr je bio odlično mjesto za izražavanje i komunikaciju s ljudima koje zanimaju slične teme. Ali kao što je @ypsilonka jednom rekla u nekom drugom kontekstu, ono bitno ionako je već razmijenjeno i zapravo se ne može potopiti tamo nekim "gašenjem" servisa.
17.02.2026. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Draga Lili otprilike smo u isto vrime napisale zadnji post (prije 2 godine) i evo nas sad opet, pa bemu jel mora zbog ovoga?!
Pusa velika :) :*
17.02.2026. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Blog.hr odlazi ali mi ostajemo. A mpgao je još malo pričekati, java prišu odnija.
17.02.2026. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Ane moja, evo me, još koliko se može....... :)
Pozdravi mi more, i zovi ako zagusti :)*
@Y; ne znam..... kad te krene razmišljanje, kako možeš odabrati dubinu...jedino da počnemo piti ozbiljnije. Dok sve ne prođe...u protivnom, eto nam još jedne čežnje koju ne budemo mogli ispuniti...još nečega pod kožom do čega, na ovaj poznati način, nećemo nikako moći.
Brutalno.
:)***
@Art; lijepo je i točno rekla Ypsilonka, ali i ti............
nema se što puno napraviti. Ono što se MOŽE napraviti (osim pospremanja tekstova ..ali to je skoro pa uzaludna rabota) jest ZNAT sa stopostotnom sigurnošću da ako nas je dovelo do ovdje, gdje smo doživjeli toliko lijepog i bogatog (i to bez da smo to unaprijed znali, tražili, sanjali, ciljali...), onda će nas odvesti i do sljedećeg nečeg lijepog, dobrog, ispunjajućeg...što sada ne moramo ni poznati, ni tražiti, ni sanjati ni ciljati...................bit ćemo odvedeni tamo.................samo se treba pustiti, dalje, i dalje, i dalje i dalje....i vjerovati ...procesu. Ne sumnjam da ćemo sve karmičke susrete neizbježno doživjeti. :))) Ostaj mi dobro, imaš moj mail, a ja imam i tvoj. Pogledala sam jučer, i vidjela. :) Ak kaj treba, javi se. Pozz! :)
@Nisa; tebi, draga, PUNO HVALA na svim savjetima, lijepim riječima, razgovorima, i divnim fotkicama :)***** Također, ako ikad ikak mogu što učiniti, javi ! Sretno tebi i tvojima! :)
@Gogoo; istina, ostajemo, no bojim se da čak da je blog i ostao još malo, to ne bi bogznašto promijenilo činjenicu da se sve mijenja, i da moramo naprijed, dalje! Hrabro, sretno, i uživaj i dalje na svojim planinama! javi se slobodno kadgod! :)
18.02.2026. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Ne mogu naći pjesmu za koju sam u postu rekla da ću staviti...
možda je još i pronađem..glasila je nekako...Ostavljam te za kraj, ti si moj šećer na kraju..... hmmmmm .... potražiti ću još... no ako i ne nađem, pjesma je u meni :)
19.02.2026. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...