Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 11.12.2014.
11. XII. 2014.
Smrduckalo je danas nekako sve u mom okruženju, ali samo donekle doslovno.
Odjenuo sam se fino, i to je bilo dobro
Vladala je uokolo nervoza i blaga histerija, i to nije bilo dobro.
Vonjalo je na mutnoću
Osjećaj kad nedostaje (ili ne želiš čuti) ključan komad informacije zašto nešto jest kako jest - neugodan je poput krute neodrezane etikete na ovratniku košulje.
Većinu vremena uzgajam deblju kožu
ali danas se pritajeno nezadovoljstvo kompenziralo i
bio sam neugodan prema momku u VIP-ovom dućanu jer je prtljao i dezinformirao oko novčano-ugovornih stvari a meni ruga se tanji prosinac, možda i siječanj.
Gnoj niče, I s'ppose, bez obzira.
Danas ne prija nešto posebno ni hrana,
a hladnoća podmuklo liže tabane.
***
Ni tišina danas nije posve ugodna.
Čini se kao da se po njoj taloži prašina.
Volio bih da sam jedan od onih ljudi u čijim domovima uvijek svira glazba,
ali to je tako nepraktično
i nedostojanstveno: vječno biti u vlasti nekog drugog -
plesati kako netko drugi svira!
***
Mjesec je večeras zagasitožut kao odstajao traminac
i utonuo, tako nisko da kroz šiblje smrznutih krošanja doima se kao jedno
od svjetala na zgradi s one strane parka,
na jednome od nižih katova.
