Bijesni Žavijera Osloboditelja
utorak, 23.09.2014.
23. IX. 2014.
Danas, izolirajući slušalicama ljudski razgovor i ljude nečim mekanim što smiruje i što
udaljava najviše moguće
poželio sam, po šezdesethiljaditi put u životu, da je oko mene 1964-a...
Bez obzira na sve, i ideološke sukobe, i neurozu oko Bombe, i dvojbene općedruštvene vrijednosti, i poliester čarape, i to
što su žice na gitarama pucale mnogo lakše nego danas.
S druge strane, uzevši kako brzo tjedni i mjeseci prolaze dok buljim u pupak, i da sam prekjučer imao 31 a danas 37,
sva je prilika da bi prohujala u tri treptaja i 1964-a dok bih ja možda snatrio o 1927-oj,
and I'd be none the smarter, none the better...
Mizantropija je u prvi dan jeseni lakša nakon plivanja, makar i u juhi od ljudi u pretrpanome bazenu,
i koža je prozračnija a stanice zdravije umornije.
Dok sam ispustio iz ruku hladnu piletinu od jučer, pljesnula mi je kap hladnog ulja od pečenja u desno oko.
Osjećam je još uvijek, kao mutnilo i kao prst u oku,
i razmišljam na koji će se način apsorbirati.
Spoznaja dana: Chicken grease eyeballing.
