Bijesni Žavijera Osloboditelja
nedjelja, 16.09.2007.
Smrt, i dr.
Na početku,
u stanju čistom, najnevinijem,
kraj ne postoji.
Ideja kraja ne postoji.
Tek - priče, metafore, eshatološke bajke,...
***
Kasnije,
u stanju mladom i entuzijastičnom, drsko lijepom
kraj je predmet šale, izrugivanja,
usiljenih stihova,
distanciranog teoretiziranja...
S njime se poigrava.
I povlači na vrijeme.
Kraj je nešto metafizičko nepoznato, strano,
što se događa drugome.
Ne nama.
Mi smo vječni.
***
Kasnije, u stanju načetom
misli kraja pristupa se
oprezno
zabrinuto
Raste svijest, Krivi korak dovest će brže do njega
***
Kasnije, u jednom stanju gorčine
dolaze natruhe očaja
javljaju se krize
javljaju se ružna trzanja
Možda se trudi povratiti snaga i samouvjerenost,
ljepota početka
ali nevješto, nesigurno ili neusredotočeno, sumnjičavo, grčevito
Ili se rezignirano pušta,
ili se lažnodrsko priziva...
Ili se klizi u zablude i fantazme
I lažne nade
Klizi se u nadrealnost i mučninu
***
Dolazi zatim trenutak izvjesnosti.
Jasna svijest da je blizu.
Rade se potezi potpuno suprotni, čisti i usredotočeni
završno se, snagom volje, pokušava izvrnuti izvjesnost,..
Um postaje čišći, energičniji, realniji
svodi račune
trudi se
Pokušava,
Ovaj put istinski.
***
***
***
Kako dočekuju kraj,
razlikuju se tri vrste duša
--------
Jedna - ona koja se u početku napila s izvora eshatoloških bajki
o novome što slijedi,
smirena je, sretno ili tužno, ili puna mrava iščekivanja,
ali vjeruje.
Vjeruje da je to prijelaz.
--------
Druga -
druga se slama.
Ovo ne može biti kraj
Ne želim
Ovo ne može biti kraj...
Druga ne vjeruje.
Nikad ne povjeruje.
-------
-------
Treća zna da je ono što je bilo -
bilo jedinstveno.
Ništa više ne zna,
I ne želi znati,
Zatvara um.
Možda gleda u nebo,
ili nešto drugo veće od sebe
i zatvara oči.
