Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 13.09.2007.
Noć
Kao dječak,
u neka tiha doba oko ponoći,
ustajao sam iz kreveta i
hodao stanom djeda i bake kod kojih bih vikendima željno noćio.
Bos,
u starmaloj pidžami na kopčanje,
stajao sam u polumraku dnevne sobe,
prošaranom žutim svjetlima odozdo, s ulice,
pamučnom, drhturavom, misterioznom,
dozlaboga senzualnom polumraku gradske ponoći,
prislanjao nos na hladno prozorsko staklo i gledao tramvaje kako cvile u križanje,
i rijetke aute i prolaznike,
i osjećao strasno bockanje u kičmi i trbuhu.
Bio je to jedan od tri razloga zašto sam vikendima i praznicima volio noćiti ondje.
U zagušljivom, natrpanom roditeljskom stanu na razvlačenje,
na periferiji, nešto dalje od križanja i tramvaja-cvilidreta,
nikad nije bilo te prokleto privlačne slobode
bivanja u noći.
U tim mračnim lelujanjima apsolutno je sve bilo izluđujuće dobro.
To da sam potpuni gospodar prostora, jedina budna duša u okolici, jedino ubrzano bilo u radijusu...
To da sam potpuno zaštićen tamom, da nitko ne vidi gdje sam, da sam - mekano klizeći iz jedne u drugu sjenu - malne neuhvatljiv.
Duh.
Princ tame.
Prije nego sam saznao da je položaj već zauzet.
Opijalo me što mogu raditi
whatever I damn well please.
Kopati po ladicama, tražiti bilokakvo blago koje mi danju nije dopušteno vidjeti, nekmoli taknuti..
Čeprkati po kuhinjskim ormarićima i hladnjaku, premještati i skrivati tegle i salame.
Prosipati rakiju i mlijeko i mineralnu vodu u sudoper.
Skinuti na brzinu gaće i pokazati cijelom praznom stanu bijelu guzicu.
Jesti Vegetu žlicom ravno iz paketa.
Piti "Lero" sirup - gustu, preslatku limun-melasu - ravno iz nerazrijeđene boce... A onda malo i prosuti u sudoper.
Paliti televizor i gledati bijeli šum ostao iza oba programa..
Prisloniti nos na hladnu površinu prozora i gledati u mutnoosvijetljeno križanje pod sobom,
i tramvaje koje cvile u zavoj, i dalje prema Remizi.
Gledati slijepe zgrade, s tek pokojim žutim okom nekog kasnokasnioca.
***
Kao tinejdžer, noć sam vikendima počeo provoditi na ulici, jer - u zgušnjenom roditeljskom stanu na razvlačenje, bilo je još manje mjesta.
Uvlačio bih se, obavijen smradom cigaretnog dima, vanjskih doživljaja i pivskog zadaha,
u uski stan i uski krevet
...
Pažljivo, da ne probudim.
Nisam bio sam u sobi, tada.
Jedina noćna sloboda koju bih si katkad priuštio, bila je cigareta na prozoru.
Puhanje dima daleko u krošnju, da se ne uvuče i ne osjeti.
***
Kao kasni tinejdžer,
promijenio sam adresu i dobio
vlastito noćno preživalište.
U njemu je glazba često svirala do jutarnjeg bljedila.
U njemu sam, često, do zore radio
whatever I damn well pleased.
Sve što sam kao dječak želio činiti.
I štošta što tad nisam ni pomišljao.
***
Još to radim, češće nego rjeđe.
***
I - premda već dugo ne s nekim posebnim zadovoljstvom - još katkad uživam u tome.
U činjenici da - u širokom radijusu - moje srce trenutno lupa brže.
***
I u njemu u posljednje vrijeme često razmišljam kako bih
tog dječaka konačno trebao šutnuti u dupe.
Egocentrično, zatvoreno, izgubljeno, zabludjelo, nesvjesno,
bijelo.
***
Ponajmanje zbog tih noćnih lelujanja.
