NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 22.11.2008.

Priroda i društvo

Image and video hosting by TinyPic

Priča Heinera Müllera Halter i mene ponukala je na kraći razgovor.

- Kad se već itamo pjesmama, evo mog ljubimca, kojeg sam prevela sa Simom Mraovićem. - reče Halter.

THEODORE ROETHKE

Podrum

Ništa nije htjelo spavati u tom podrumu, memljivom poput jarka,
Gomolji se probijali iz sanduka loveći proreze u mraku,
Mlohavi se izdanci njihali,
Bestidno plazili iz pljesnivih košara,
Visjeli dugi žuti vratovi zli, kao tropske zmije.
O, kakvo općenje smradova!
Korijenje prekozrelo poput starog mamca.
Mesnate stabljike, nabujale, nakrcane poput skladišta,
Humus, gnoj, vapno, u hrpama pored skliskih dasaka.
Ništa se nije htjelo odreći života:
Čak je i blato disalo sićušnim dahom.

- Uh...odvaratno. - rekoh. Jedan od onih užasnih prizora životnog bujanja pred kojim osjećamo duboku odvratnost. Oduvijek sam zgrožen samoživom voljom Prirode da se pod svaku cijenu razmnaža i plodi. Pogledajmo samo sve to nesnosno nicanje, klijanje, puzanje, uzdizanje i isticanje bilja Prašume: te su biljke zle, može se mirne duše kazati - svako drvo koje je preživjelo, preživjelo je na račun neborojenih koje je pritom uništilo. A i to vršljanje svih tih insekata, kukaca, otrova u najrazličitijim organskim oblicima i pakungu, fuj, strašno, gadno, baš kao i ovo blato koje diše sićušnim dahom. Općenje smradova, točno tako. Priroda je nedostojna života, jer je nedostojanstveno željna života. U naravi je Naravi da prirađa, ona ne može da ne prirodi, porodi i rodi. U tom smislu pobačaj je navlastit dokaz ljudske slobode, štoviše dobrote! Čovjek se može odreći rađanja i roda, i upravo je po tome čovjek.

- Navlas isto o pobačaju misli i protofeminist de Sade. Great minds think alike!

- 18:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #


View My Stats