NEMANJA: SMIRENOUMLJE

utorak, 18.09.2007.

Curunír Lán

Master Of The Dark Art

Image and video hosting by TinyPic

Quote: "I would engage in some form of syntax destruction which sounded as though I were answering the question, but in fact, had not."
Alan Greenspan, in an interview with 60 Minutes.
Figure of Speech: skotison (SKO-tih-son), the figure of ultimate darkness. From the Greek, meaning "darken it."
Former Federal Reserve Chairman and Treasury Secretary Alan Greenspan's memoir is causing a minor tsunami in Washington. The self-described "libertarian conservative" ranks Clinton's presidency above George W. Bush's and declares that the Iraq war is "largely about oil." But what's really bouncing Beltway eyebrows is the book's language: it's clear and comprehensible! This is the man who said, only half-kidding, "I've been able to string more words into fewer ideas than anybody I know."
Greenspan didn't invent the technique, of course. The ancient historian Livy described a rhetorician who would tell his students, "Darken it!" The Greek version, skotison, makes a fitting figure for academics and bureaucrats who swap obscurity for erudition. (The figure isn't Figaro's idea. He got it straight from Richard Lanham.)
Greenspan's skotisonical mastery wasn't such a bad thing. Speaking clearly could call international markets to tumble; his impenetrable language gave people confidence that this high priest of monetary policy had a personal relationship with Mammon -- solid proof that the rhetorical dark arts can be used for good.
Snappy Answer: To quote the immortal Homer, "No function beer well without."

Ovaj naslov Dark Art nije bez vraga. Pokušao sam zamisliti oprečnu retoričku situaciju, koja se odmah otela kontroli i nadrasla okvire tradicionalnog građanskog govorništva: nasuprot figuri isprazne perifrastičnosti stajala bi riječ koja bi izražavala maksimum smisla ili ideja, svejedno; jasno, odmah mi je na pamet pao: (Z)AUM! Isti čas s druge strane ovog Čarnoznanstva ukazao se i Curunír Lán, Saruman. Kako je retorika najtješnje povezana s magijom, pa to je za popizdit!

Dave McKean, Optimist
Image and video hosting by TinyPic

The School Of Metaphysics

Executioner happy to explain
How his wristwatch works
As he shadows me on the street.
I call him that because he is grim and officious
And wears black.

The clock on the church tower
Had stopped at five to eleven.
The morning newspapers had no date.
The gray building on the corner
Could've been a state pen,

And then he showed up with his watch,
Whose Gothic numerals
And the absence of hands
He wanted me to understand
Right then and there.

Charles Simic

Baka

Čitajući tako The Book of Illusions, nabasala sam na citat jednog drugog autora. Taj drugi u svojim memoarima piše kako je na izletu u Versailles 1789. susreo Mariju Antoanetu, koja je šetala sa svoje dvoje djece. Bilo je manje od mjesec dana do zauzimanja Bastille: Osmjehnuvši mi se, pozdravila me milostivo kao i onog dana kad su me njoj predstavili. Nikad neću zaboraviti taj pogled kojeg uskoro više neće biti. Kad se Marija Antoaneta osmjehivala, oblik njezinih usta bio je tako jasan da mi je (grozne li pomisli!) sjećanje na taj osmijeh omogućilo da prepoznam čeljust te kraljevske kćeri kad su glavu nesretne žene otkrili u iskopinama 1815.
Postoje li, dakle, kod nas prevedeni Chateaubriandovi Memoari u cijelosti?
P.S.
Dakle, ne ono izdanje Vrhova svjetske književnosti, ondje je samo izbor. To bi tad doista bila tusta knjiga, ko odojak što smo ga mrknuli vu kleti in ki mi je tak teške pal na želudec. Ja pak nisem bila tak pametna da spijem jenega gemišta kaj bi si tak pomogla.

NEMANJA

Bako, Bako...sad sam dovršio čitanje teksta koji me je bacio u delirij. Možda ga jednoga dana objavim na Vaseljeni - za sada to još uvijek ne mogu i ne smijem - a možda su u šumi...nisam izdržao...uh...idemo ponovo...
Dakle, 20 godina nakon što nas je život doveo do jednoga od raskršća u Vrtu sa stazama što se račvaju, jedan mi je davnašnji prijatelj poslao svoj tekst inspiriran nekim našim ovotjednim razgovorima: razgovaralo se o razlici filozofije i zdravorazumskoga mišljenja, Hegelu i Marxu, prosvjetiteljstvu i 11. tezi, ideologiji kao krivoj svijesti o istinskom bitku ili pravoj svijesti o lažnome bitku...uglavnom, dakle, rutinirano smo časkali, kadli me je danas u sandučiću dvostruko zatekao njegov mail: faktički, imeđu ostalih zatekao se u mailu i njegov tekst, što je ravno šansama da sutra na prozoru zateknem sovu poslanu iz Hogwartsa s pozivom na studij u Slytherin, potpisanim osobno krasnopisom Salazara Slytherina ili, jednostavnije, da među inima zateknem i Spinozin mail!; u bitnom, ostao sam zatečen blještavom jednostavnošću uvida/formulacija toga teksta: stranicama je iz rečenice u rečenicu (uzvodno) tekao posve nevjerojatan izvod takvom matematičkom točnošću, preglednošću, jasnoćom i lakoćom, da sam u par navrata odgađao nazvati autora i komplimentirati ga, naprosto zato jer nisam mogao prestati čitati. (Majke mi!)
Ne znam kad mi se to zadnji put dogodilo, ako ne računam jučerašnje čitanje moga posta od prekjučer.
Dakle, završim ti ja čitanje tistega tekstja - pitat ću smijem li ga tebi poslati na čitanje, znam da si znatiželjna - i krenem u patrolu, kadli - ti na Vaseljeni!
What a day!
Još samo da mi Njetočka osvane s obećanom knjigom na vratima, da Lolina otkrije tajnu H&A, da Virtuela pronađe Sutnarov ikonički čajni set a Lolla u branju gljiva utekne hrastu, i pomislio bih da sve ovo ipak ima nekog smisla: možda meni nedohvatljivog, ali ipak ima!

ABI ionako pleše disco s dedom a Igra igra tango, pa zašto ne bi i rijeke potekle uzvodno, k srcu tame, dopustit ćete prigodnopskurni skotison.

(Opis stanja stvari s Patologije/anamneza: Nekako je zamrlo ove jeseni to rojenje imbecila. Ili su zbog ovih klimatskih promijena okasnili sa seobom? Bilo kako bilo, ovi pokušaji provociranja živosti na Patologiji obraćanjem Njegovom Veličanstvu najljepšem i najboljem i najpametnijem i na oduševljenje svih žena, majki i udovica pre-potentnom divot-caru koji je večan, svečan i lep a zove se Nemanja Prvovenčani, Ktitor Kosmosa i miljenik Onostranosti, ti su dakle bijedni pokušaji uzaludni koliko i neučtivi: mali ljudeki, a kaj bi vi? Ta, Truliks je objavljen, Lečeni je izdao i knjigu i domovinu, Izgnanik i Manistra se žene, Baka je ispeglala robu i otišla u pemziju, Igra igra tango a A.B.I. uz dedu disco, Vertebrata je u Beču a Njetočka sniva fine mletačke papire i prva izdanja uvezana u kožu boje meda, Lolla je, jasno, u šumi, gde bi drugde bila, Virtuela lovi švrake po praškim kraljevskim lovištima a Lolina ima bebu...Luce pjeva a Vileni pleše, da ne duljim, sve je na svom mestu u ovom šarenom okruglom svetu, i ja stvarno ne znam treba li još samo Cveba da se vrati iz Darfura pa da zaključimo kako je ovo najuređenijih od svih mogućih svetova. Jedino se ne zna gdje je Samsara, ali to je imanentno određenju toga pojma, pa je i to cool. Baš le lep ovaj svet, ovde potok, onde cvet. Baš je lep ovaj svet - a tek onaj!)
P.S.
Da, vidiš kako sam rastresen, što je svojstveno duhu eleviranom takovrsnim štivom...postoji Šatrobrijan, evo: CHATEAUBRIAND, Francois Rene de Rene ; Atala ; Memoari s onu stranu groba / Francois Rene de Chateaubriand ; izbor i predgovor Milica Carcaročević ; predgovor Sreten Marić. - ...mada ja mislim da je citirani izvadaj jedino dobro mjesto tih Memoara: nemoguće da je auktor još štogod sličnoga doživio za svoga ljudskog vijeka, jer nitko nije takav sretnik pa da za jednoga života doživi dvije epifanije! A priznat ćeš, ovo s osmijehom Marije Antoanete na netom iskopanoj čeljusti tisućuosamstopetnaeste i sam bi Joyce, ili on prije svih, zlomenuvao (Belostenetz) upravo tim pojmom. Zlomenuvao, i ne bi lagao.
A ako je to tusto izdanje pak ono isto o kojem govoriš, jebiga!, Guglaj onda sama.
(Guglaj, babo, guglaj, Guglaj ti kana!, 'Jug', J. Sever)
Evo ti i pjesma za popudbinu:

Dave McKean
Image and video hosting by TinyPic
Šatr'o'brijan

Ja sem Rene, ja sem Rene,
prezivam se Šatrobrijan,
Chef Montmireil, malo pijan,
spekel mi je Chateaubriand!
Ti bog mater, kej je ove?
Gledim - neki paprenjaki:
putren fillet, psoas major,
kupa s v kervi mlaki.
Kaj sem one ve štel reči
kad je mene Keiser pital:
"Gdo su proti mene, reči,
toi mon frere, Chateaubriand?".
Ja se mislim kak bi dubre ve zdaj bile neke reči
kaj bi povest memoiral da ja imam Caru reči!
Pak mu velim: "Ne vsi, voitre Care Banaparte!
Nesu tutti suprotivi, vengo solo bona parte!"

- 02:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se