NEMANJA: SMIRENOUMLJE

nedjelja, 20.05.2007.

TOMORROW WILL BE TOO LATE

IT'S NOW OR NEVER

Prije dva dana spomenuo sam Davora Butkovića po dobru; pišući o EPH, rekao sam "Ima tu, jasno, čestitih ljudi; primjerice, takav je Davor Butković: Butković svoje stavove ne mijenja u skladu s mogućim utilitarnim obzorom očekivanja (od jednog ili drugog kandidata)."
Teks koji sljedi, dokaz je te dosljednosti, integriteta Butkovićeva profesionalnog morala.
Ipak, taj tekst sadrži nevjerojatno proturječje; pročitajte tekst najprije sami, pa onda zajedno razmotrimo taj neugodni faux pas:

Image and video hosting by TinyPic

Davor Butković

ON THE RECORD


Ako Bandić ustraje na kandidaturi za mjesto predsjednika SDP-a, bit će to duboko pogrešna odluka i za Socijaldemokratsku partiju i za Bandićevu političku karijeru.



Odluka zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića da se ipak kandidira za mjesto predsjednika Socijaldemokratske partije dovela je proces izbora Račanova nasljednika do vrhunca uzbudljivosti.

Naime, Bandićevu kandidaturu nije očekivao baš nitko. Ovih smo dana razgovarali s više utjecajnih političara u SDP-u, uključujući i neke ranije evidentirane predsjedničke kandidate, koji su bili uvjereni da se Milan Bandić neće kandidirati. Kada su, pak, čuli da je Bandić u četvrtak navečer prihvatio kandidaturu, bili su donekle zbunjeni i pomalo iznenađeni. Jedan od naših sugovornika prigovorio je, sasvim opravdano, ”kako je moguće da se Bandić kandidira za predsjednika SDP-a, a onda, umjesto na sjednicu Glavnog odbora SDP-a, koja se održava u subotu, ode trčati maraton u Međugorje. Takav postupak baš ne ukazuje na veliko poštovanje prema organizaciji čiji bi Bandić želio postati predsjednik.”

Neki od pripadnika vodstva SDP-a i dalje misle da bi Bandić do 2. lipnja, kada se održava izborna konvencija Socijaldemokratske partije, mogao povući kandidaturu. Niti jedan do njih ne vidi ni jedan racionalni razlog zbog kojeg se Bandić kandidirao, a svi smatraju da, usprkos potpori zagrebačkog SDP-a, Milan Bandić nema dobre šanse da postane predsjednik glavne oporbene stranke.

Velik rizik za stranku

Dosadašnji proces izbora novog predsjednika SDP-a afirmirao je bitna demokratska načela na hrvatskoj političkoj sceni.

Nikada se dosada izbor predsjednika jedne značajne stranke nije odvijao toliko transparentno i politički korektno kao dosadašnji postupak izbora Račanova nasljednika.

Dio uglednika SDP-a sasvim ozbiljno tvrdi da će napustiti stranku ako Bandić postane njezin predsjednik
SDP je u prvim mjesecima svojeg postračanovskog razdoblja pokazao visok stupanj demokracije, političke tolerancije i kulture javnog komuniciranja. Iako na vodeće mjesto u SDP-u sada pretendiraju čak četiri ozbiljna kandidata, između njih još nije bilo ni osobito teških riječi, a kamoli osobnih uvreda ili dikvalificirajućih političkih i privatnih podmetanja, što sve karakterizira predizbornu atmosferu i u vrijeme izbora šefova većih stranaka i u vrijeme parlamentarnih i predsjedničkih izbora.

Nema, dakle, nikakve sumnje da je SDP u posljednih nekoliko mjeseci unaprijedio političku kulturu u Hrvatskoj.

Međutim, najnoviji razvoj situacije u tijeku izbora novog predsjednika stranke mogao bi se pokazati vrlo, vrlo riskantnim i za SDP i za posljednjeg evidentiranog kandidata za predsjednika SDP-a, zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića.

Mislimo da je Bandićeva odluka da se natječe za položaj predsjednika Socijaldemokratske partije pogrešna i za stranku i za samog Bandića.

Evo zašto.

Kada je riječ o stranci, Milan Bandić sasvim sigurno ne personificira poželjan vrijednosni sustav modernog SDP-a, kakav je gradio Ivica Račan.

SDP se profilirao kao jedna od dvije najjače hrvatske stranke i kao relativno uvjerljiva alternativa HDZ-u: takav SDP pokušavao je biti moderna, liberalna, socijalno osjetljiva i vrijednosno jasno definirana stranka koja se zalaže, primjerice, za borbu protiv korupcije i protiv sukoba interesa u vlasti i državnoj upravi, za razmjerno liberalni kapitalizam uz snažnu odgovornost prema onima u društvu koje liberalni kapitalizam ostavlja nezaštićenim, za posve transparentno donošenje svih političkih odluka, za prava različitih manjinskih grupa, za striktnu odvojenost države i Crkve, i tome slično.

Milan Bandić nije poznat po tome da reprezentira bilo koju od tih vrijednosti, dok je s nekima u očiglednom raskoraku. Malo je koji političar u Hrvatskoj toliko prozivan zbog sukoba interesa i netransparentnog vladanja kao zagrebački gradonačelnik. U HDZ-u su, dapače, priželjkivali da Bandić zauzme što istaknutije mjesto u SDP-ovoj kampanji za parlamentarne izbore, što je savršeno logično.

Naime, SDP se želi distingvirati od HDZ-a baš na pitanju korupcije i sukoba interesa: SDP će u kampanji tvrditi da je HDZ duboko korumpiran.

Na što HDZ planira odgovoriti: ”A što je s Bandićevom vladavinom Zagrebom?”

Milan Bandić, dakle, ne zastupa poželjne vrijednosti SDP-a te predstavlja meki trbuh Socijaldemokratske stranke za HDZ-ovu potencijalnu negativnu kampanju.

Primjerice, mnogi građani koji su proteklih mjeseci prosvjedovali protiv gradnje na zagrebačkom Cvjetnom trgu prirodni su oporbeni birači. Malo je vjerojatno da bi oni na parlamentarnim izborima glasovali za Bandića, koji forsira preuređenje Cvjetnog trga.

Osim što može rastjerati dio očekivanih SDP-ovih birača, koji ne žele glasovati za čovjeka koji je u gradsku upravu doveo bivše HDZ-ove obavještajce i glasnogovornike, koji nisu zainteresirani za Gospin maraton i koji njegove svjetonazorske stavove smatraju konzervativnijim od stavova Sanaderova dijela HDZ-a, Milan Bandić, kao kandidat za predsjednika stranke, a osobito kao eventualni predsjednik stranke, suočava SDP s još ozbiljnijim problemom.

Životna ambicija

Milan Bandić jedini je od četiri kandidata za predsjednika Socijaldemokratske partije koji bi mogao izazvati raskol u stranci.

A u slučaju raskola u SDP-u Hrvatska demokratska zajednica uvjerljivo će pobijediti na ovogodišnjim parlamentarnim izborima. Utoliko Bandićeva kandidatura i eventualna pobjeda najviše koriste Ivi Sanaderu i HDZ-u.

Nadalje, Bandićeva kandidatura može koristiti i Hrvatskoj narodnoj stranci, prema kojoj bi se mogao preliti dio glasova onih birača koji nipošto ne žele glasovati za Bandićev SDP (što ne znači da se HNS vrlo često ne ponaša jednako klijentelistički kao i Bandićeva grupa u zagrebačkom SDP-u).

Naposljetku, izbor Milana Bandića za predsjednika SDP-a mogao bi znatno oslabiti koalicijski kapacitet te stranke. Čelnici HNS-a već su bili izjavili da nipošto neće koalirati s Bandićevim SDP-om. A bez koaliranja nitko neće moći sastaviti novu vladu.

Bandićeva kandidatura za dužnost predsjednika SDP-a predstavlja, dakle, lošu odluku za Socijaldemokratsku partiju.

Međutim, radi se i o podjednako lošoj odluci za samoga Milana Bandića.

Milan Bandić vrlo je uspješan zagrebački gradonačelnik. Sasvim sigurno najefikasniji od 1990. godine do danas. Njegovi su rezultati u razvoju glavnoga grada posve nesporni. Baš na uspješnom upravljanju Zagrebom Bandić je bio izgradio svoj politički autoritet. Zahvaljujući tom političkom autoritetu, koji se manifestirao kroz golem broj glasova za SDP na prošlim lokalnim izborima, Bandić je postao nedodirljiva i izdvojena pojava u SDP-u. Ivica Račan bio je previše politički inteligentan da bi se pokušavao obračunati s Bandićem i da bi riskirao gubitak potpore SDP-u u Zagrebu.

Ako propadne na stranačkim predsjedničkim izborima, Milan Bandić izgubit će velik dio svojeg političkog autoriteta. Postat će gubitnik, prvi put nakon što je 2001. godine morao napustiti položaj zagrebačkoga gradonačelnika zbog prometnog incidenta.

Ako, pak, prođe na SDP-ovim izborima, a kasnije izgubi na parlamentarnim izborima, stranka će jedva dočekati da ga politički uništi na svojoj prvoj postizbornoj konvenciji.

Milan Bandić svojom kandidaturom za mjesto predsjednika SDP-a riskira raskol u SDP-u i osobni politički debakl.

A zašto? Da bi on bio premijer koji uvodi Hrvatsku u Europsku Uniju?

Poznavajući Bandićev politički prosede, moramo posumnjati da mu je to glavna životna ambicija.

Čini se, zapravo, da je Bandićeva odluka o kandidaturi za Račanova nasljednika uglavnom iracionalna i nepromišljena.

Image Hosted by ImageShack.us


Ili govorite, ili dovijeka zašutite


Riječ je dakle o sljedećem: Butković istovremeno tvrdi da je "Milan Bandić vrlo (je) uspješan zagrebački gradonačelnik. Sasvim sigurno najefikasniji od 1990. godine do danas. Njegovi su rezultati u razvoju glavnoga grada posve nesporni. Baš na uspješnom upravljanju Zagrebom Bandić je bio izgradio svoj politički autoritet." ali, prethodno, i to da se "Naime, SDP (se) želi distingvirati od HDZ-a baš na pitanju korupcije i sukoba interesa: SDP će u kampanji tvrditi da je HDZ duboko korumpiran. Na što HDZ planira odgovoriti: 'A što je s Bandićevom vladavinom Zagrebom?'!"

Da, to je to proturječje.
Sažeto, ono glasi ovako: Bandić je za Butkovića prihvaljiv kao gradonačelnik grada Zagreba, ali je neprihvatljiv kao predsjednik SDP-a.

Kao gradonačelnik, Bandić je prihvatljiv unatoč navodnoj korumpiranosti gradskih vlasti.
Kao predsjednik SDP-a, Bandić je naizgled neprihvatljiv svjetonazorno i ideološki, jer ne zastupa poželjene vrijedosti SDP-a: simbol je desničarenja, korumpiranosti, konzervativnog je svjetonazora...zapravo, Bandić je za Butkovića sve ono što je Sanader u liku Pašalića i zajedno s njime prognao iz HDZ-a; sada se to isto, izbačeno na vrata, vratilo na SDP-ov prozor!

Kako je moguće da je Bandić neprihvatljiv kao predsjednik SDP-a, da njegov eventualni uspjeh prijeti raskolom stranke, a prihvatljiv je kao gradonačelnik čiji su rezultati "u razvoju glavnoga grada posve nesporni"?
Kako rezultati razvoja mogu biti nesporni, ako je taj razvoj nastao na netransparentoj vladavini glavnim gradom Hrvatske, drugim riječima: na korumpiranosti Poglavarstva i kriminalu koji tu potkupljivost prati?
Ako je tome tako, Bandić bi trebao biti optužen, krivično gonjen, procesuiran i suđen, a ne izabran za predsjednika SDP-a: nevjerojatno, ali za Butkovića je politika samosvršna i samodostatna igra - političke elite i nove hrvatske oligarhije - u kojoj je jedina kazna za nezakonitost privremena suspenzija političkog legitimiteta!

Tu, na tom mjestu Butkovićeve analize, koja je očito nastala naprečac, u žurbi, jer je Bandićeva odluka Butkovića i EPH evidentno zatekla i dočekala nespremne, provire sva partikularna zainteresiranost i pristranost Europapress holdinga; nažalost, moram to konstatirati upravo na primjeru Butkovićeva teksta!
Ta se zainteresiranost sastoji u sljedećem: mada znamo da je Poglavarstvo leglo korupcije i bezakonja budući da s Milanom Bandićem poslujemo i sami i obimno, Bandić nam upravo takav i upravo zbog takvih svojstava u gradu Zagrebu savršeno imponira i koristi, napose sada kad je kupljen Hypo Consultants, portfelj najlukrativnijih građevinskih zemljišta, projekata i poslova! Takav nam Bandić, podatno ucjenjiv in ultima linea, beskrajno konvenira!
Kao predsjednik stranke, Bandić nam je neprihvatljiv ne samo zato jer bi bio predsjednik kojega mi, EPH, nismo postavili, pa nam ipso facto ništa ne duguje postajući izvorom trajne prijetnje, nego nam je takav ishod bitke za predsjednika socijaldemokrata neprihvatljiv već stoga što postajući protagonistom višeg levela, razne državne politike, Bandić definitivno napušta zonu gradskog Monopolyja, u kojoj je jedno važno osvojiti što više što atraktivnijih polja, a jedina je sankcija prijestupa propuštanje par krugova bacanja kocke i investiranja čipova, za što je u internoj šatri Poglavarstva tehnički termin: razmijeniti žetone!

Ni u jednom trenutku, dakle, Butković ne postavlja onu presudnu dvojbu, koja bi iz same impostacije stvari - kako je i on, dakle, sam u svome tekstu postavlja - konzekventno proizlazila: Ako je Bandić to što Butković tvrdi da jest, onda pitanje ne glasi: Može li Milan Bandić biti predsjednik SDP-a?, nego ono glasi: Može li Milan Bandić biti član SDP-a?!

Ako je Milan Bandić Ivić Pašalić, ne samo SDP-a nego današnje hrvatske politike, onda, po imanentnim Butkovićevim kriterijima, njemu nije mjesto ne na čelu SDP-a, nego u SDP-u naprosto!

Jer, velim: ako je ovako kako Butković tvrdi da jest, onda ovdje nije riječ o legitimitetu, nego o legalitetu: Milan Bandić ne da ne može biti predsjedik SDP-a Hrvatske, nego ne može biti slobodan građanin Republike Hrvatske!

Hoću kazati, kao što sam već rekao: sad smo pred vjenčanjem!
Ili govorite, ili dovijeka zašutite!

Dakle? Da čujem...



It's now or never
come hold me tight
Kiss me my darling
be mine tonight
Tomorrow will be too late
it's now or never
My love won't wait

When I first saw you
with your smile so tender
My heart was captured
my soul surrendered
I'd spend a lifetime
waiting for the right time
Now that your near
the time is here at last

It's now or never,
come hold me tight
Kiss me my darling
be mine tonight
Tomorrow will be too late
it's now or never
My love won't wait

Just like a willow
we would cry an ocean
If we lost true love
and sweet devotion
Your lips excite me
let your arms invite me
For who knows when
we'll meet again this way

It's now or never
come hold me tight
Kiss me my darling
be mine tonight
Tomorrow will be too late
it's now or never
My love won't wait


- 10:09 - Komentari (22) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se