NEMANJA: SMIRENOUMLJE

četvrtak, 10.05.2007.

Otto Weininger: Štap na daljinsko upravljanje

Sex & Character

Njetočka, imam jedno pitanje...
Kao što vidiš, ja žene posmatram već duže vrijeme. Pitam se, smijem li ih i hraniti?


Image and video hosting by TinyPic

Evo što se dogodilo Kizi, da živ čovjek ne povjeruje!

Krompulja ili dromfulja?

Primio sam mejl od neke Maje Hrge koja se fura na feministkinju.
Ukratko, buni se zato jer je jedan od predloženih naziva za ženu krompulja. Slažem se da je to prilično seksistički i netočno.
Naime da bismo definirali žene moramo biti puno određeniji i stoga predlažem novo nazivlje:

1. Retarduša. Kao što samo ime govori to je djevojka/žena smanjene inteligencije. Njezine kognitivne nemogućnosti naročito dolaze do izražaja kad treba izvesti logički zaključak. Svoj maksimum dostiže u lamatanju jezikom i pričanju besmislica. Voli zabadati nos u tuđe stvari, komentira sezonsku obleku i trudi se biti in. Kaj ne?
2. Krompulja? Ne znam za vas, ali meni ovo zvuči prilično dobro i ne znam što je tu sporno.
Npr. Priđeš nekoj ženi i kažeš
- Di si krompuljo?
A ona odgovori - Tu sam krompino.
Dakle, bez veze.
3. Kokoš. Ona je najglasnija. Uglavnom je napadno pofarbana i najčešće ima govornu manu koju voli isticati da njezino afektirano kokodakanje uvijek bude u prvom planu. Ako zaglavite s ovakvom ženom, znači da vam ništa više ne može pomoći.
4. Zmija. Kao što samo ime govori ona sikće. Po mogućnosti je umiljata ali će vas najvjerojatnije prevariti s najboljim prijateljem, razbaštiniti i otrovati.
5. Kuja – ove najviše volim i opis ću zadržati za sebe.
6. Pička – ovako zovem Maju Hrgu zato jer znam da joj to ide nakurac i zato što je jedina djevojčica koju tako zovem.
7. Drolja – nešto između kurvice i pičke. Jako ih cijenim kao osoba.
8. Hani-bani. Ovo je ona katastrofa koju vam dovede zaljubljeni prijatelj pa je slini pred svima dok joj govori "hani-bani". Fuj. Poslije toga se ožene, navrate za par godina i opet "hani-bani". Ma nosite se u tri pičke materine.
9. Mišić. Ovo je još nešto za bljuvanje pa ne ću dalje.
Od naziva se još ističu: dromfulja, fufica/fufa, vjeverica, jarebica, lajača, kurvica i tako dalje.

Zaključak:
Ipak podržavam naziv krompulja zato što mi to zvuči kao nekakva juha.

1. Krave: Ima tako jedna krava koja uvek dođe kod nas kad imamo goste da moju mamu traži kafu...Iz knjige "Olovka piše srcem", a deca ne lažu! Barem ne o kravama.
Od krave treba razlikovati kravetinu, kao što se razlikuju konjina, idiot, i konjusina, onaj koji ne dodaje loptu na nogaču.

2. Pičke iz korporativnih komunikacija. Odnose se spram kučki kao šegrti spram majstora: korporativne komunikacije ovdje podrazumjevaju pripravu sendviča za domjenak firme koja se sastoji od dva stola i jedne telefonske linije.

3. Lucprde. Pandan ridikulima. Mani Gotovac.

4. "...i svih drugih prevarenih žena a i nje ...", G. Bregović. Prevarene žene, žasu. Tri banke, 6 propalih veza za vratom, pičke iz korporativnih komunikacija vladaju tržištem...depra. Xanax, žestica, nikotinizam.

5. Klikuše. Histerične krave koje šamaraju dječicu. Stoka.

6. Vučine. Poštene, brkate, ružne, simpatične pičke koje smo pijani pro bono karali između 19-23 godine po tulumuma, oduševljeni jer je pod kupaone pokriven medvjeđim krznom. Prije 19. od tolikog bi alkohola završili u bolnici, a nakon 23. karitativne pobude svaki će mlad, zdravi muškarac definitivno razlikovati od libidalih ispada.

7. Tuđe žene. Kao što je trač ljubav za daljnjeg svoga, tako su tuđe žene u zapadnoj civilizaciji ono što su pralje za brahmana: predmet najvećeg erotskog užitka, izazvanog transgresijom društvene zabrane. Tuđe žene redovito same traže vraga. Nije zabilježen slučaj da bi muškarac prvi započeo koketirati sa ženom nekog bližnjeg. Što traže, to i dobiju.

8. Žene muškaraca koji boluju od neofilije. Vrlo često nemaju ni malo razumjevanja za tu našu slabost, za to prokletstvo beskrajnog lutanja od jedne do druge, stalnog imperativa pronalaženja nove i uvijek nove, nedohvatne Žene. Stvarno su bezdušne!

9. Castelli-defekt: žene s tjelesnim nedostatkom. One koje smatraju da im kurac nekako pripada po prirodi, da i opet ne prizavam klasike psihoanalize. Malo me smaraju. Prije bi otjerao dete s trešnje, nego njih s kurca! Junkies.

11. One čije potpetice klokoču mramornim podovima Korporacija. Obožavam takve žene s jeseni i u zimu: tih me mjeseci čekaju rođendansko i božično slavlje, pa volim upoznati djevojku bez socijalnih ili financijskih skrupula. Bistre djevojke: na kraj im pameti ne pada žrtvovati svoju netom izborenu komociju, status i standard trajnošću veze; drugim riječima, već sam u vrijeme siječanjskih veleslaloma večan, svečan, lep: slobodan!

12. Djevojke u ljetnih haljinama volim. Komadi: novi modeli, proljeće-ljeto 2007.; nove linije, aerodinamične, glupe k'o kurac, čvrst k'o kurac. Mislim ono, kuiš. Ide jedno s drugim. Preplanule, opaljene. Nema tu ni govora o Nabokovu i tim spikicama: rave on, niš se tu ne pita! To su pneumatska pušenja, brale: o istom trošku centriraju bubrege, o kakvim se tu tlakovima radi. Možda se čak radi i o svojevrsnoj estetskoj pravdi: žena je najljepša kad izađe iz mora, govori lokalna predrasuda. Jasno, to je točno do izvjesne granice: do granice punoljetnosti. Jedna od velikih vrlina ove grupacije jest što je u formativnim godinama usred svijeta s onu stranu dobra i zla! Mi smo zaista zlatna generacija! Nigdar ni bilo kao ovih godina: djevojke su konačno postale ono što su, između ostaloga, voljele kod muškaraca: automobil, npr. Kao što s godinama sve snažnije aute vozim sve sporije, tako sve mlađe djevojke pristaju sve brže - bez oklijevanja, bez pitanja, bez predrasuda: bezbrižno. Bezobraznice!

13. Dottorese. Nevjerojatne žene, te liječnice! Toliko žrtvovanja, toliko učenja, toliko dežurstava, toliko skrbi...nema mi ništa boljega nego na nekoj humanitarnoj sezonskoj priredbi upoznati dvadesetosmogodišnju dottoresu s retorikom one koja je propustila sve ostalo: lekcije o povijesnim avangardama, kao i lekcije o načinu stjecanja bolesti kojima se predano bavi u Rockefellerovoj. Kakva mitska čudovišta, kakva kompozitna bića: pametne, a nesigurne, seksi, a sputane! Nevjerojatan je također taj ambivalentan zahtjev da što duže govorite o hrvatskom suvremenom slikarstvu, a da opet, ako je moguće, što prije pronađete zajednički jezik, dakle da ušutite i eventualno zamumlate! Divne žene. Štoviše, predivne: imaju toliko obveza i do te su mjere predane znanosti i brizi za čovječanstvo, da je svaka normalna veza s takvom ženom po definiciji nemoguća. Jer, žena ipak treba po povratku s posla skočiti po dijete, skuhati, pospremiti...ne znam kaj sve tu spada, nikad mi otac nije dozvolio da pitam mamu što su to kućanski poslovi. A valjda nekaj rade, kaj ja znam!

14. Pletilje. Prostodušne piljarice koje se izražavaju u rečenicama bez zareza, a jebu u mraku. Sa suprugom, jasno. S vama, njegovim kumom, čine to iluminirane jasnom spoznajom o zabranjenom voću kao izvoru užika, ili kako bi velečasni Jambrek kazal': grijeha. I kao što je za Sv.Augustina od smrti gore vječno umiranje, tako ni one ne mogu svršiti, nego svršavaju. Mislim da ovdje ima dovoljno djevojaka vičnih jeziku i njegovim finesama da znanstveno sankcioniraju ovu suptilnu razliku. Pletilje su rijetke u našim krugovima, iako su Junakinje našeg doba ili točnije svijeta: Hrvatska je i vremenski i prostorno u tranziciji, između sela i grada, u Predgrađu. Pletilje su djevojke s Klake i ne ćete ih sresti u Bogovićevoj, jer ona zamuckuje u susretu sa stilisticom (pičkom kaj prodaje robu šveranu iz Turske, op.p.) 'Escade'. Zato živnu predveče, kad atavizmi čijanja perja i etnografsko i folklorno nasljeđe njihovih majki i pređa provre u druženju s Ankicom i Zlatom iz susjedstva: uz priče i šale vrijeme brže prođe, a vikendom, kad Mirko s dečkima prejde u lov il' ribičiju, nađe se vremena i za takav mahnit i molećiv seks, da je iskrenom ljubitelju dobre knjige često puta neugodno priznati samome sebi da život piše romane, zapravo!

15. Žene pod haubama: Preteča Interneta iz predmaršalmekluanovskog vremena kad je svijet bio tek lokalno s(ij)elo. Žene pod haubama nisu žene, nego state of mind, ako se tako može kazati, a ne može, budući da je riječ o glavama, i to ženskim, pod haubama. Žene su inače u kombinaciji s haubama dobre jedino poziciji opisanoj u Springsteenovom 'Riveru'. Ovako, izložene cirkuliranju toplog i vlađnog zraka, sapete viklerima, bombardirane infomracijama "Glorije" i susjede Mile koja interpretira kolumnu Žuži Jelinek, žene nemaju ama baš nikakve šanse zadržati minimum dostojanstva: to je vjerojatno najniža točka moralne depresije homo sapiensa: žena pod haubom! Pandan: mušarac pod haubom: vikend-automehaničar. Jezovito.

16. Žuži Jelinek. To je oblik života koji izmiče svakoj klasifikaciji. Hrvatski alien. Stvor koji je Stvar: nešto Tuđe što treba odstraniti iz svake žene, poglavito vlastite! Amoral kaj se zdošel. Kulturalna suprotnost fortune-cookiea. Savjet Žuži Jelinek prednovogodišnje je razočaranje malog Sarajlije kojemu je hodža objasnio da je Djed Mraz šejtan! Početak njena govora, trenutak je kad se u kino-dvorani pale svjetla! Fajrunt svijesti.

17. Prijateljeva mama. Ta je vrst žena iščezla. Kao i srednjoškolske profesorice. Kristalna kocka vedrine. Kinetički citat duplerice. Čisto prekoračenje: žena kao žensko, žena kao zrela žena, žena kao Učiteljica. Podvrsta tog rodnog bića je Susjeda. Žene koje nas kuže. Žene koje nas (m)uče.

18. Obrat koji vas očekuje: kćer najboljeg prijatelja! Isuse, kako vrijeme leti! Podsjetnik na vlastitu smrtnost. I na Selimovića: prestar za rock'n'roll, premlad da umreš! Vrag je u tome što kćeri naših prijatelja ulaze u fazu: prijateljev tata. Prijatelj, to je vaš sin! Kćeri mojih najboljih prijatelja, i moji su najbolji prijatelji, ili tako nekako nakon boce Bushmillsa, over rocks, što se može kojekako shvatiti kad je čovjek pijan.

19. Eye-contact: Trenutak u kojom i vi i nepoznata konobarica u restoranu uz autocestu kojom još 4 sata morate voziti do Muenchena shvatite da bi u nekim drugim okolnostima, da nema svih ovih ljudi među kojima su i vaša žena i njezin šef, srušili restoran do temelja, što ćete i učiniti prvom sljedećom prigodom organiziranom uglavnom zato da biste se zaustavili u restoranu na 4 sata vožnje od Muenchena kako bi pola stoljeća nakon II. Svjetskog rata srušili još jedno germansko zdanje. To je situacija inverzna Lost in translation: ovdje se sve podrazumjeva! Situacija je moguća i na kiosku pred kućom!

20. LoliGoth: Nerazumljiva bića iz druge Kulture/Civilizacije/Galaksije. Žene/suveniri Dalekog Istoka. Zamislite da se nađete u situaciji u kojoj bi se za vas zainteresira autentična gejša ili plesačica balijskog Sanghyang Jaran plesa! Uputstvo: vladati se kao primitivni ignorant! Ta, što vam je alternativa!? Biti pervertit, žudjeti da se bude objekt užitka nekog nerazumljivog drugog koji, da stvar bude gora, izaziva respekt?! Užasna li osjećaja, to prepuštanje nepoznatom! Kao da se upucavate tokijskoj goth-Loliti! Nevjerojatna situacija u kojoj se možda jedini put u životu nalazite pred ženom bez ikakvih motiva: gotovo bez potrebe! A ako ona i postoji, ne možete je sebi objasniti a da ne posumnjate u vlastiti svjetonazor.

21. Wanabee bee: Reaktivno formirane devojčice. Tko o čemu kurva o poštenju, vojska o skraćenju. Lenjima se stalno nešto radi, neurednima čisti. Tako bi i one stalno činiti dobro, jer je to dobro: htele bi plivati s Nelonom Mandelom s dupinima! To su devojke koje vam jednom tjedno operu suđe, i odmah zahtevaju tapšanje: vidi kako sam ja marljiva! Uoči me, barem kao skromnu, glasi paradoks njihove definicije. Nakon kratkog vremena provedonog s njima ubrzo postajete Katolik: one su zoran primer da ima netko tko sve vidi i vodi precizno Knjigovodstvo: ja sam ti skočila po novine, skuhala čaj, gledali smo triller a ne romantičnu komediju...u duši: kelnerice! Stalno nešto zbrajaju, pri čemu imaju sitnoračundžijsku dušu mlade konobarice, koja bi da vas prevari za lovu koju bi ionako dobila kao - bakšiš! Kao i sve žene, one imaju dvostruka merila zasnovana na univerzalnom antroplooškom bugu: naše je sećanje općenito selektvnoga karatkera, jer s jedne strane olako zaboravlja tuđe zasluge, dok je s druge "smešna lupa koja sitne stvari uveličava". U pravilu imaju sestru koja je bila očev miljenik: vape za pažnjom i pohvalom, jednom rečju. A vidi mene..., njihovo je geslo. Nakon što se malo pripijete u društvu i oteža vam jezik, redovito poželite da ih udarite bocom po glavi, koliko te žene laju; jasno, odustajete, ne toliko zbog vina, koliko zbog prilike da se vaši prijatelji uvere u veličinu vaše Pasije: tko je nju poznavao, ni pakao mu neće teško pasti!

22. Spisateljice. Žene na rubu suicida, s one druge strane. Spisateljice se iz nekog neobjašnjenog razloga dele u tri skupine: u žene koje nama muškarcima nisu izazov, nego konkurencija, i koje nemaju dlake na jeziku osim možda prijateljičinu, dakle one koje pišu lezbijsku poeziju; princeze na zrnu graška: neurotičarke, one koje su postulatorno protiv i koje svaki kurac, a najviše kurac an sich smeta, kojima je neuroza poza i estetski a ne samo društveni gard, pa se sve što jest pretvara u izvor neobične afekcije a svaka njihova gesta ako ne u afekt a onda afektiranje, isprva neobično zabavno, doskora jednako dosadno; katatoničarke, koje prozirnobledih ruku, malih sisica i velikih podočnjaka, svesne prosečnosti, očajavaju nad spoznajom da gde nema invencije ima intencije, što ih polako ali sigurno odvodi u grob: sa svakim svojim pokretom sve se više sapliću, kao muhe u paukovoj mreži, ili jednostavnije: njihovo je prirodno stanište živi pesak! Žene koje žele biti spisateljice najvećma su u kardinalnom nesporazumu s vlastitom umetnošću i svetom u kojem žive: žrtve su krivoshvaćene mimetike, jer misle da je umetnost osveta životu pa opisuju umesto da žive - odatle taj trač kao žensko pismo; logos kao govor poprima specifičan mod ogovaranja, prestajući biti glasno očitovanje umske prirode čovjekove, i počinjući bivati poluglasno bezumlje - ne shvaćajući čak ni etičku dimenziju svoga čina: od njih se ne traži tell, nego samo kiss! To znači ne znati svoje mesto u svetu! Otuda: neumesne žene! Posljedica je da im se život pretvara u čeznuče, 'umiranje za...'; venuti, to je njihov egzistencijalni mod. Život, to je odgođena smrt, monotona agonija. Uzeti život u svoje ruke, znači ubiti se sam, ubrzati prirodan red stvari. Suicidalne, kažem vam, iako je zapravo mistično zašto je žena u blizini olovke i hartije zapravo pred – testamentom.
Žensko pismo = testimonijalna literatura one koja vas želi razvlastiti, nakon što je ionako razdala sve i pošla za nekim tko se predstavio kao Personal Jesus. Ako štogod iza njih i ostaje, ostavljaju to krivoj osobi.

To što poznajem žensku dušu, ne znači da sam ja tu zbog milosrđa. Za to je nadležna druga firma, konkurentska. (Ti, kao ljubitelj čoveka kome je Freud sakrio doktorat znaš da ja govorim kondicionalno, kadgod je reč o ženskoj duši!).
Jasno da spisak nije, ne može i ne želi biti konačan! Kad bih ga jednom završio - tu se moja sudbina ukršta s onom Guadijeve La Sagrada Familiae, koja bi se, kažu, dovršena urušila - prestao bih postojati.
Njetočka, mislim da je sretnija definicija koju predlažeš. One/oni kojima upravo diram sisisce, i one kojima ću dirati sisice. Štapom na daljinsko upravljanje. Ostale ni ne primećujemo, pa ni ne postoje, jer ako igde, a onda u erotskome svetu esse jest percipii!


- 07:31 - Komentari (25) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se