NEMANJA: SMIRENOUMLJE

ponedjeljak, 02.04.2007.

TRAMVAJ ZVAN ČEŽNJA

U sinoćnjoj "Latinici" ispričana je zanimljiva kratka priča koja se zove anegdota o gradonačelniku grada Zagreba koji se zove Milan. Milan Bandić.

Image and video hosting by TinyPic

Kao šte je poznato, Milan Bandić radi 16 sati dnevno 365 dana godišnje.
Što on to tako prilježno i marljivo radi?
Milan Bandić dakle svakoga dana, 365 dana godišnje, obiđe najmanje 20 mjesta u gradu Zagrebu i okolici, a unazad godinu, dvije, vršlja i po zemlji i inozemstvu, uglavnom vikendom.
U jednu riječ, Milan Bandić ništa drugo ne radi nego kroz cijelu godinu vodi svoj vlastiti door-to-door marketing: nema više niti jednog građanina grada Zagreba kojega Milan Bandić nije zadužio, ili ga barem kani zadužiti.
U tom smislu Milan Bandić funkcionira kao fonatana: baciš novčić i zaželiš želju!
Doduše, fontana iz nekog Burtonovog gotskog crtića: ova fontana ne čeka pasivno da putnik-namjernik sjedne uz njezin rub i osvježivši se udovolji praznovjerju i mjesnoj predaji; ova fontana jurca za građanima dovodeći ih u histeričnu situaciju: Bandić će ispuniti svaku vašu želju, pa bila ona i skrivena, i odgovorit će na svako vaše pitanje, pa i ono nepostavljeno!
Bandić, ukratko, zna bolje od nas samih što nama treba: ta, javnost je, za njeno dobro, ponekad neophodno cenzurirati!
Stara je škola u tu svrhu uzvikivala: Stop the Press!, vjerujući da što nije u medijima, ne postoji!
Nova škola prosvijećene ideologije, znajući da je laž u djelovanju a ne u znanju, manipulira samim događajima, a ne više viješću o njima.
Zato je Bandiću na pamet palo sljedeće:

Svaki niskopodni tramvaj proizveden u ovom gradu Milan Bandić svečano pušta u pogon: on je pasionirani rezač vrpci, to je naprosto partijska popudbina - dakle ništa osobno, nego striktno business - i Milan to predano i ugavnom ranom zorom revno obavlja kao što mačak prede: prirodno, nesvjesno, i s velikim zadovoljstvom.
Štoviše, Bandić se, ne bi li dokazao da stvar radi, redovito tramvajem i provoza.
Tako je bilo i s 43 tramvajm u seriji: Bandić je sjeo u prometalo, tramvaj je krenuo, ali, k vragu, tri su se stanice Bandić, suradnici i uzvanici vozili 45 predugih minuta gradonačelnikova dragocjenog vremena! 45 minuta tijekom kojih je već mogao prošetati Bila, posjetiti rodilište, otrčati na Sljeme i natrag, popiti kavu s Eskolićem, Akademikom i Kikašem, pitati Skoku što da odjene za fotosession u "Globusu"...
Negdje usput, naravno, javio bi se i Šeli.
Umjesto toga, gradonačelnik je pištao kao pretis-lonac: 45 minuta tri stanice!
Kažu svjedoci da je tako sijevao i grmio, vrijeđajući suradnike, da su svi propali u zemlju.
No, iz toga su ipak izvukli pouku: takvo se što više nikada ne smije ponoviti!

I nije se ponovilo.
Prije toga sudbonosnog jutra, na dan puštanja u pogon jubilarnog, 44 niskopodnog tramvaja TR-44, suradnici su poduzeli sve neophodne sigurnosne predradnje SP-001: načelnici su raznih sektora, ureda i odsjeka gradskog Poglavarstva danima telefonirali, pisali dopise, intervenirali, prijetili, pa i pozivajući se i na Njegov autoritet, samo da bi sve štimalo. Angažiran je i sam MUP, da ne bi nešto pošlo po zlu i osvanulo na You Bi Tuu, i cijela je akcija "Niski podovi - Visoki standard" napokon mogla početi. Tvrde da je akciju koordinirao osobno Veljko Bulajuć, vičan ranžiranju silnih pukovnija, eskadrila, tenkovskih divizija i druge pešadijske boranije, ali, to je vjerojatno urbana legenda. Bilo kako bilo, gradonačelnik se ukrcao u tramvaj, murija je blokirala promet u svim okolnim ulicama, ljudi su čekali nervozno u svojim automobilima da se ova nečuvena bezobraština što prije okonča pa da krenu na posao po ionako zakrčenim gradskim ulicama, a svita je gradskopoglavarstvene kamarile klizila kroz raskršća kao svileni šal po automobilskom laku.

Gradonačelnik je bio zadovoljan. Agilno je iskočio iz tramvaja, uskočio u crni sve pet samo A6, i zadovoljno, ma non troppo, dobacio Šandoru: Idemo delat!

I što sad? Je li to moguće? Jest, gospodine Delić, moguće je, i ne samo da je moguće, nego je i stvarno.

Ma jebem ja i ovaj grad i ovu zemlju i ove imbecilne kretenske glupe kumeke koji bi na sve ovo odmahnuli rekavši: Je, pa kaj, kolko je za nas napravil, pa neka nekaj i sebi zrihta, fala Bogu!

Ove imbecile treba jebat u glavu od ranoga jutra, i zato Bandijeras ima pravo! Sad ga sasvim razumijem: ni ja ne bih mogao dočekati da se ostali probude pa da krenem u novi harač! I ja bih budio suradnike već u 5 i tjerao ih da trče za mnom do Krumpirišta i nazad! Jer, 24 sata su premalo za sve one koje treba sjebati toga dana! Kumeki, gdje ste, ovce, idemo, šišanje!

Idemo delat!


- 22:13 - Komentari (23) - Isprintaj - #


View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se