četvrtak, 28.05.2015.

Bročonka Magi


Zazvala sam, u svom kabaretu, da se javi bar jedan bročonin, kao kakva-takva, pa makar i slabašna, potvrda mog trnovitog puta, i dokaz "ažurnosti" supetarskog suda, ali i sudova općenito. Jer, ne mislim da ću pogriješiti ako kažem, da od onih loših i najgorih, preko boljih do najboljih, tek nijanse između prave razliku.

Zazvala... i dozvala... samo šutnju. A nekako mislim, da ni šutnja nije uvijek zlato. Ono što krijemo, i o čemu ne izlazimo van, ostaje u nama i izjeda nas iznutra. A još i stvaramo dojam, da ne postoji. Da se ne događa. Da nije istina. Daleko bi bilo od istine i to, da ja lakše podnosim ovo svoje sudovanje, od kad o njemu i pišem, ali mi zasigurno nije ni teže. Lako ili teško, pametno ili glupo, tko će znati. Da nisam željela "trubiti" o ovome, o čemu sam sama, teško i nikako, dolazila do tuđih iskustava, sigurno ne bih ni počela pisati. Tek malobrojni vide dalje od onoga, što im priušti vlastito iskustvo, jer zidovi su sudski visoki i strogo čuvani. Što se mene tiče, izbacivanjem svoje frustracije, i otkrivanjem svoje istine, bez ikakvih "visosti" naspram "niskosti", ja sam mirnija i zadovoljnija sama sa sobom, ma što god to kome, pa i meni samoj, značilo.
Jednostavno, pred gotovo šest godina sam htjela pisati, a sada... sada samo želim napisati do kraja... kakvog-takvog... uključivši i ono što još nisam napisala, a dogodilo se prije gotovo dvije godine. Dogodilo se, a kao da i nije, jer raspleta još uvijek nema, a nitko ni da trepne. Želja mi je napisati kraj, pa i "nesretan", ako već takav treba biti. Svo zlo bilo u tome, pa stoga i navodnici, jer... što zovemo srećom il' nesrećom, što dobrim ili zlim krstimo, tek prosudbe su naše, prizemne i ljudske, koje život često opovrgnuti, i zna i hoće.

A sudeći, kako danas stvari stoje, i ta mi želja (pre)visoko diže letvicu, samo... tko to kaže, tko to laže... da kraj mora biti prirodan? Tko to kaže, da ga se ne može i precvikati?... k'o kirurškim nožem odrezati?... i eto kraja... pa stisnuti (srce) jako, dok bol prođe, a život sjedne na novo mjesto.
Na koji se način izvući iz svega, i prekinuti ovaj nesretan niz mojih predaka, o tome, u zadnje vrijeme, razmišljam sve intenzivnije. Eee, al' i to je teška misija, jer... nerazumno bi sad bilo, otići u drugu krajnost, pa povući baš sve tužbene zahtjeve... lud... što opet znači, da se treba nadati rješavanju bar nekih...

Mili Bože, kud sam zašla, noć me snašla u dubini posve intimnog filozofiranja... a krenula sam tek od jednog jedinog, "običnog" i ljudskog. komentara... ali bročkog, eeej... kiss... a to nije mala stvar... thumbup..

Komentar od: Magi | Komentirano: 14. siječanj 2014. 16:58

Neznam da li naši ministri žive u realnom svijetu, oni bi stalno nešto ukidali ili spajali, po meni je bitnija učinkovitost. Moj primjer Općinski sud u Supetru na Braču treba 13 godina da se donese prva presuda, 3 godine da vas pozovu na prvo ročište. Dokazati vlasništvo putem suda naučna fantastika, kako i kada će se srediti zemljišne knjige na Braču gdje imate parcelu nap. na 12/3541 dio. Kako će u tim slučajevima profunkcionirati OIB. Još 8 generacija neće srediti zemljišne knjige i vlasništvo na Braču. Umjesto da uvedu više sudaca oni sve smanjuje. Neznam da li naši ministri nemaju takve slučajeve za rješavati pa neznaju sa čime se sve ljudi bakču, evo ovaj ministar je porijeklom Bračanin pa neka malo pročešlja koliko traju predmeti.


Izvor: Slobodna Dalmacija

Je l' Bog, je l' sudbina, je l' puka sreća, posve nebitno, ali me put danas, prstom po tipkovnici, odveo ravno do bročonke Magi... kiss... čiji komentar jest ona prava ljudska potvrda... potvrda iz života... posebno onoga što još želim reći o najnovijoj "reformi" i "racionalizaciji", koje nam tako veselo, i sa smiješkom, pa još i prvoaprilski, predstaviše nedavno.

I dok ministar pravosuđa priča pravosudne bajke, i obećava kule od karata u pravosudnom sustavu, nabacujući na njega tek vanjski sloj šminke, dotle istine i sudbine naše, ljudske, žive u pećinskom mraku, il' nekom od paklenih krugova. O njima nitko ništa ne zna, ili zna samo toliko, koliko (na)čuje usmenom predajom... prijenosom od uha do uha... ili razgovorom u četiri oka...

E pa, neka je i po onoj "svak se češe, di ga svrbi", al' svaka ovakva ljudska istina, u zamjenu za onu ministrovu, meni je, uvijek i svagda, čudotvorno blagi melem na gnojnu ranu. Pa, ako će netko sad tumačiti ovaj melem, i kao traženje utjehe u tuđoj nesreći, ja se s njim ne bih mogla složiti, koliko god, generalno, ni u tome ne vidim ništa loše, ali... nema te zemljišnoknjižne nesreće koja bi mene utješila, koliko god teško da koja moju i nadmašuje, ali... ne, ne, kod mene ta teza ne drži vodu, upravo i zbog one šutnje, o kojoj gore pričam...


Oznake: pravosudna obećanja bez pokrića

- 22:04 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 27.05.2015.

Postnovogodišnji kabaret – čin drugi


Prvim činom kabareta, okončana je rasprava... sutkinja je razrezala trošak za očevid od 3.000,00 kn, pa se ti sad žali Petru-Pavlu, il' Bogu-Ocu, il' sebi u bradu... da to nema veze s razumom i zdravom logikom nono... da, kako to oni misle obaviti očevid nad jednom četvrtinom lud... i kojom to četvrtinom lud... da to, u najmanju ruku, graniči sa znanstvenom fantastikom, ili lovom u mutno headbang... da, za te novce ne dobivam baš ništa zauzvrat burninmad... da je to čisto bacanje njihove prašine u naše oči, a mojih para u državni vjetar (čitaj: proračun) puknucu... jer, parcijalni očevid, čak da se i može obaviti lud, ne vodi rješenju naših imovinsko-pravnih odnosa, i stvarnoj diobi čestica u cijelini.

Al' ko mene išta pita... daj se ti tamo, lijepo dogovaraj s odvjetnikom, samo ne znam oko čega, i kakvu on to sad mlaku vodu može otkriti, nakon što nas je Sud već doveo pred gotov čin... da platim ili ostavim?... ima li šta treće?... a šta plaćam, majketi?... to ni'ko živ ne zna reći?... očito, maglu?... i šta bi, ako ne platim?
Iskreno, ja sam istog trena, još na Sudu, odlučila, kako neću platiti, čak i da me nebo, preko noći, svu novcima zaspe. Eto, tolika mi je to svinjarija i majmunarija, pa nek' reče sad, ko šta hoće.

A kako se ja i odvjetnik, po potrebi, i dopisujemo, tako je i ovaj put uslijedio kratki e-mail, s moje strane, ujedno i kao dogovor za razgovor. Pa kažem ja njemu:
Glede i u svezi ovog očevida za Dolac... ukratko samo... ovakav razvoj situacije, i ovakav slijed događanja, meni je u tolikoj mjeri neprihvatljiv, da sam ja, ukoliko mi i Vi (po)tvrdite, da to ne može nikako drugačije, u stanju ponovno zakaz(iv)ati razgovor sa predsjednicom suda, pa u konačnici čak i odusta(ja)ti, ukoliko ni to ne bi promijenilo odluku.
A kada Vam to kažem za ove, nesporno naše, i defakto najvrijednije čestice zemlje od svih, onda mi možete slobodno reći da sam skrenula s pameću, ali Vam isto tako može biti jasno, koliko sam duboko uvjerena u nebuloznost i nekorisnost zakazivanja tog očevida u sadašnjim okolnostima, a razloga ima više, ne samo jedan.
Za mene, jednostavno, taj očevid ne rješava ništa... niti ide u dobrom pravcu, niti vodi ikakvom rješenju, a kamo li ne dobrom, i ja držim, kako bi mi to bilo, samo još jedno u nizu, "bacanje" novaca u vjetar (čitajte: u državni proračun). Kamo sreće da me uspijete uvjeriti u suprotno.


U razgovoru, koji je uslijedio, odvjetnik je objasnio zakonske mogućnosti, koje nam stoje na raspolaganju, a koje nisu ispale daleko ni od onog mog laičkog viđenja suda i sudovanja... uzmi ili ostavi, trećeg nema:
ad.1) ako se oglušimo, i ne platimo, Sud će odbaciti tužbeni zahtjev, u kom slučaju ga, po zakonu, više nemamo pravo pokretati, niti mi, niti itko od nasljednika, iza nas.
Ad.2) ako sami povućemo tužbeni zahtjev, sve ostaje kako je... status quo.

A kada se uzme u obzir, uz problem diobe suvlasništva, i katastrofalno stanje na terenu...


Image and video hosting by TinyPic

... onda je i "majmunu" sve kristalno jasno... jedino Sud ne želi ništa, ni čuti ni vidjeti. Slijepom i gluhom na sve, do sređivanja mu je zemljišnih knjiga, koliko i do lanjskog snijega... moguće i manje.

Sve u svemu, mogla sam očekivati bilo što ili ništa, ali nisam mogla ni sanjati, da ćemo se povući. A upravo se to dogodilo... u konačnici smo povukli svoj tužbeni zahtjev, kako bi barem zadržali status quo.
Pa ti sad plači, rođena zemljo...

Ovaj kabaret u dva čina, rezimira'ću riječima Saše Ljubičića...Grozno je u kojem kaosu živimo. Ovo je džungla, a u njoj mogu preživjeti jedino zvijeri...


Oznake: sudovanje, ludom radovanje... čin drugi...

- 17:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.05.2015.

Postnovogodišnji kabaret - čin prvi

Još jedna sudska rasprava bijaše zakazana početkom travnja ove godine, od koje nisam očekivala baš ništa spektakularno, ni loše, ni dobro, jer se radilo o prvoj raspravi, nakon punih osam ili devet godina. I mogu se ja čudom čuditi nad statistikom Ministarstva pravosuđa, i ne vjerovati njihovim podacima, al' tamo, carta canta, lijepo piše, kako je zemljišnoknjižnom odjelu supetarskog suda prosječno potrebno 194 dana za riješiti tužbeni zahtjev za uknjižbu... stodevedesetičetiri in kolpa palo. Po svemu sudeći, mi spadamo u kategoriju posebnih predmeta, koji kvare prosjek, pa se takvi, moguće, ni ne broje, al' ja teško mogu vjerovati, da i one redovne rješavaju u tako kratkom roku. Da se bar javi i jedan Bročonin, koji je redovnim putem uspio u tom roku riješiti svoj predmet, da bar znam da ima i takvih.

Inače, ako niste znali, supetarski je sud, po ažurnosti, na dnu dna... najgori u cijeloj zemlji... a sad je, eto, prvotravanjskom šalom, pardon, dekretom, i jedan od ukinutih... postao je tek stalna služba splitskog općinskog suda, ali o tome, i o magiji s predmetnim godinama, posebno ću reći koju, jer bi me sad daleko odvelo.

Pa, vratimo se mi ovotravanjskoj raspravi, zakazanoj u tužbenom zahtjevu mene i rođaka, za uknjižbu 1/4 (svaki za po 1/8), od dvije čestice zemlje u samome mjestu, ukupne površine 2.795 m2, ali samo na papiru, što je od presudnog značaja, i treba naglasiti. O tim česticama, koje planom općine, godinama "tavore" kao neizgrađeno građevno zemljište, a poznate su kao Dolac, govorila sam u samom početku, još davne 2009-te, a detaljnije u postu: Ured za prostorno uređenje. Od tada pa do danas, baš ništa se promijenilo nije... niti po pitanju općine, još manje po pitanju sudovanja... sve je isto, k'o i tada, jedino je drača veća.

A onda je bilo kratkog spomena i prošlog ljeta, u postu: Konačno... citiram... Jedan "zamrli" predmet, koji se dugo i baš nikako, nije (po)micao sa svoje početne pozicije "počasnog" dobivanja svog broja, a za koji se, s naše strane, u više navrata, i pitalo i propit(k)ivalo... pa, gdje je, kud je nestao... tek nedavno nas je prosvijetlio... predmetna sutkinja je mjesecima već na porodiljnom, ali to nije spriječilo njene pretpostavljene, da joj udijele predmet(e)... sad je, konačno, naš predmet prešao u druge ruke... mašala, rekli bi bosanci...

Rasprava je protekla korektno i pozitivno... saslušanjem mene, kao tužiteljice, i svjedoka, mještanina i susjeda... iskazi podudarni, kao prst i nokat, što i nije za čuđenje (njegov bez prisustvovanja mom, naravno), samo... neopisivo je teško, po ko zna koji put, "žvakati" sva ta pitanja, od stoljeća sedmog... od pradide do mene... od 19-og do 21-og stoljeća... na mjestu i pred ljudima, koji nas povlače po svojim arhivama više od 25 godina, a ispituju svaki put, kao da smo tek jučer došli... protiv tog sudskog ludila i sljepila, nema cjepiva, i trajno ostaje taj gorak okus u ustima.

Al' sve bi se to, ipak, pregrmilo i zametnulo, da rasprava nije završila tragikomično, pa još i u moje ime, jer... Tužiteljica (kao) predlaže da se izvede dokaz očevidom na licu mjesta...
... pa slijedom te i takve nebuloze, Sud donosi rješenje:
Izvest će se dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika. Nalaže se tužiteljima ad.1) i ad.2) da na ime troškova vještačenja predujmi iznos od 3.000,00 kuna...

I tu se već razum lagano gasi, na oči pada mrak, a iz ušiju izlazi para. Moj pokušaj da se na licu mjesta usprotivim toj i takvoj odluci, jer (mi) to zdrav razum nalaže, po kratkom je postupku sasječen...
dogovorite se s odvjetnikom... i gotova priča...

Nastavlja se...

Oznake: sudovanje, ludom radovanje...

- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 22.05.2015.

Ero s onoga svijeta


Prvo je pala kava, a uz nju i crven cvitić za vodičku... pa ti sad reci, da nema više kavalira... wink...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... a onda je, kao predah u pravi čas, pala i Česma... da studen-izvorom utaži žedno grlo, a pod krošnjama stoljetnih stabala ohladi vruću glavu...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... a kad smo već tu, usput i priupitasmo gospon Milana... da li znade, možda...
kad će Ero sa onoga svijeta, da ga, bolan, pričekamo... naughty...


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... a e, zaludu mi pitali, još zaludnije čekali... da nam još i Ero pa'ne s neba...
pa sad ti Boga dragog pitaj, kako li je Muji na onome svitu... rolleyes...


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... a kad već Ero neće doli, mi hrabriji krenuli gori... kontajući tako, sve nogu prid nogu... a možda ni Ero nije što je nekad bio, pa se danas u utvrdu skrio... nut...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... i drž' nedaj, našim znojem i njegovim tragom, malo po malo je pao i Prozor... i ne bi nam žao, ne... ni znoja, ni umora, ni mokrih majica, jer... debelo je sve to namirila, i dušu uspokojila... Ljepota Priroda...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... istinaibog, do kud nam pogled seže, nigdje Ere na vidiku... k'o da je u oblak prop'o... a bi'će da nam se ipak dobro piše, a... eek...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... pa smo, spustivši se natrag u podnožje, još malo protegnuli noge, spremni i složni...
utopiti sriću u jiću i piću... njami party...

Image and video hosting by TinyPic

... Mujo će se već nekako i sam snaći, jer... od Ere, kako vidite, nema ni traga ni glasa, a nami se baš i ne priši na oni svit... nono...

Image and video hosting by TinyPic

... i kako bi to bilo, da je palo sve, samo pisma ne... pa se na koncu i zapivalo uz gitaru... pjeva..., sve po sp(l)isku... i bilo je tu svega... i sunca i vina, i mora i vitra, i jubavi i friži... bile boje, tvrde stine, i Ane, i Duje, i kuće male... blabla... svega po malo, i druženja puno... sretan...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: Hrvace, Vrlika, Suhač, Mustang

- 07:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.05.2015.

Procesija Svetog Duje



Moj videozapis procesije Svetog Dujma 2015

Oznake: Sveti Duje, zaštitnik grada Splita

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 02.05.2015.

Kruh sa sedam kora


Lipa si zem'jo moja,
ma za me kruva nimaš...
doli za mulon je leut,
već jidra diže...

Rasula se bilin sviton,
ova duša dalmatinska...
pa je niko skupit neće,
samo pisma kad poteče....

Gorka si zem'jo moja,
ma za me druge nima...



Goran Karan - Dalmatinske suze

Kraljice mora, čuvaj mornare... sinu sritan put i mirno more kiss

Oznake: Kraljice mora, čuvaj mornare!

- 22:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se