Sad je posve jasno.
EU birokratima trebalo je 8 (osam) godina da objasne hrvatskim birokratima zašto je dobro da uniđemo u EU.
Nisu naši baš sve svatili, ali tribalo in je cilih pet minuti da izračunaju kolike će in bit plaće ubace li se u labirinte EU parlamenta i okolnih zgrada. Drugih pet minuta računali su bonuse plus putne troškove. Brže od munje pomnožili su broj kilometara puta cijena benzina od Karlovca ili Omiša do Brisela. Ali kladin se da će svi izvadit boravak u Dubrovniku. Ili na Prevlaci.
Nama, narodu, triba samo misec dana da povatamo sve konce. Da svatimo sve zavrzlame jedne male i jednostavne zajednice od pola milijarde ljudi i svih njezinih zakona i podzakonskih akata.
A šta ćemo govorit. Kad smo pametni.
Tribalo im je nekoliko godina, možda i koje desetljeće, da rode Lisabonski ugovor, koji je onda nezahvalna europska raja hametice popljucala.
Hrvatima je tribalo samo četri godine da prevedu 600 od 2800 stranica i objave ih u nekakvom časopisu Adrias u izdanju HAZU-a (prijevod - D. Rudolf). U međuvremenu su četiri godine pregovarali na slipo, jer prijevod nije postoja, a u poznavanje engleskog jezika glavne pregovaračice zorno smo se uvjerili više puta.
Nisu nam to uzeli za zlo, nasriću. Pregovori su uspješno nastavljeni i bez te sitnice.
Inače, taj famozni akt punim se nazivom zove: Ugovor iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice, pa nije nikakvo čudo da se tako dugo prevodija. Vjerojatno je godina dana otišla ne u vitar nego u naslov.
Ali narodu horvatskom to je pis of kejk. Usvojićemo mi cili ugovor u ovih par dana do referenduma, uključujući i sitna i najsitnija slova.
Jer, ljudi moji, u sitnim slovima je kvaka. Ona dvadesetidruga.
Meni je tako reka dobronamjerni prika sa zidića kad sam se spremala u banku po kredit. Čitaj sitna slova na dnu teksta! Da ne bi bilo: nisan znala, bidna ja.
Ali ništa od toga. Zaboravila sam poniti mikroskop.
Maloprije sam malo surfala po teveju. Prebacivala s kanala na kanal dok mi nije u kadar upala gospođa Vesna Pusić. Stani! kažem sama sebi, ovo je važno!
Ozarena ministrica vanjskih i europskih poslova prisustvovala je promociji knjige „Hrvatska i Europska unija - Prednosti i izazovi članstva“.
I kaže ona ovako: "Ovo je savršeno vrijeme za predstavljanje ove knjige!"
Jebote.
Danas je šesnaesti. Jen, dva, tri....šest dana do referenduma.
Stvarno savršeni tajming.
Mislin, ona nas stvarno drži za genijalce. Lumene koji su svi pozavršavali tečajeve brzog čitanja. O razumijevanju teksta ne triban niti govorit. Tu vještinu dobivamo samim rođenjem.
Jebiga, sram me priznati, ali ja... ovaj, ja nisan to savladala. Promaka mi tečaj kad se održava u mon ubogon gradiću.
Mislin, dobro, čitan ja solidno, ali ipak... triban se još i razletit po knjižarama, obić sve tri koje su ostale u gradu, uključujući i onu u Supernova-trgovačkon centru, na po puta kad krenete iz grada prema Benkovcu. Da potražin u knjižnici? Nekako sumnjan da su već dobili taj najnoviji biser lijepe književnosti, ali mogu pokušati. Ako uspijen uletit prije zatvaranja, probdijem cilu noć, zanemarin kuvanje i pranje jer mi ih je ionako puna lula, uzmem ovaj tjedan godišnji... hm, možda ipak uspijen.
Samo ne znan oću li uspit dovršit čitat (i promislit) Ustav do večeras.
Ali Vesna ima rješenje! Kaže da ne moramo čitat, da možemo pročitati samo tablice na kraju svakog poglavlja. Ljubičastu tablicu, da ne bi bilo zabune. Ako ima koja žuta negdi u sredini, nju možemo zanemariti da ne gubimo previše vrimena. Zna Vesna da mi Hrvati više volimo gledat slike nego čitat. Zna ona svoju raju.
Malo zajebano za daltoniste, al ne moš svima ugodit.
Isusati, napišu knjigu, pa da je se ne mora pročitat! Šta to nisu izumili dok san u školu išla.
Ali znate šta, ja se uopće ne bojin da ćemo se mi građani Hrvacke svi lipo informirati do nedilje, naučiti cili ustav napamet, nać sve nebuloze i na brzinu ih popraviti, sve te male prepreke savladati, i u nedilju svi zajedno izić na glasališta nakon mise, na kojoj će nas duhovni oci uputiti s blagoslovon Božijin da onako informirani i puni znanja zaokružimo povijesno DA.
Ipak smo mi genijalci kakve svit nije vidija.
Osin onih opaljenih blesana puknutih na partizanštinu i ostale pokrete otpora koji će pokušati izvesti diverziju dostojnu Titovog povijesnog NE Staljinu.
Samo, Staljin je odusta kad mu se reklo ne. Malo je kezija zube i zvecka mitraljezima, pritija bombama, rašpama i rivolverima, ali nije više pita. Povuka se. Šta bi rekli kod nas u Dalmaciji, sta je kuco.
Svatija je da NE znači NE.
Europa funkcionira po nekom drugon pricipu. Za nju NE znači DA. I dok ne izustiš to prokleto DA, neće te pustit na miru.
A ja znan kako se takvi zovu.
Zato, da se ne bi štrapacivali sto puta, obucimo se lipo u svečanu nediljnu robu, i svih nas 4.100.000,00 i ono nešto još sitno Hrvata-birača u domovini iziđimo na svoja biračka mista i zaokružimo to DAzaEU. Onih preostalih 100 iljada nebirača, moru slobodno ostat doma.
Naša EU to očekuje od nas.
Nemojmo ju razočarati.
