Želeći sebi uštedit vrime i trud, ka svaka prava Dalmatinka, ne da se meni puno kljucat po tipkovnici, pretražila san net uzduž i popriko ne bi li našla neki tekst o ovom otočiću u Kornatima, ali nema toga ni za prepisati omanji školski sastavak.
Samo je usput nabrojen kao jedan od stotinjak otoka, otočića i hridi kornatskog arhipelaga koji se izdvaja samo svojom najdužom "krunom", okomitom liticom koja se proteže 1350 metara njegovom vanjskom stranom. Ne znam koliko je visoka, po mojoj procjeni negdi pedesetak metara, dovoljno da me obuzme panika kad se njenom rubu približi neko od moje dice. Srićom da ih je samo dvoje, inače se ne bi živa vratila s ovakvih izleta, jer oni znaju za taj moj strah, pa namjerno staju u zastrašujuće poze od kojih mi zastaje dah, a srce oće iskočit vanka.
Iako s vanjske strane izgleda impresivno, ovo nije ni približno najveća kruna na Kornatima.
Najviša litica je ona na školjiću Klobučaru - 82 metra. Ali sve su to male bebe prema "stenama" na Dugom Otoku, tamo je naviša od 161 metra. Usprkos svom strahu, i s nje sam bacila pogled u ambis. I slikala se, malo dalje od ruba.
Nego, o Mani je ovdje rič.
Još je jedan detalj koji ovaj otok izdvaja od svih drugih u kornatskoj niski. A to su njegove "proslavljene" građevine.
Rič je o lažnom selu, falšom arheološkom nalazištu, pogađate - rič je , ustvari o filmskim kulisama. Te artificijelne ruševine glume malo grčko ribarsko selo.
Kadrovi iz ovog filma korišteni su u spotu za pismu "Kriva karta" klape Cambi, ili kako se već sad zovu:
Plakati za film:
Director: Horst Hächler
Writers: Jeffrey Dell, Jo Eisinger, and 2 more credits »
Stars:Maria Schell, Cliff Robertson and Cameron Mitchell
Piše na nekim stranicama da se radi o filmu "The Poachers" (Krivolovci) iz 1957. g.
Nije točno. Radi se o njemačko-jugoslavenskom filmu "As the Sea Rages" ili "Uzburkano more" snimanom 1959. g. s Marijom Schell, kao djevojkom imenom Mana, u glavnoj ulozi.
I s mojim stricem u sporednoj epizodi pastira. I s još desetinama lokalnih statista, od kojih danas, oni koji su još živi, jedva čekaju da ih pitaš: " A kad su ono snimali onaj film sa slavnom Marijom Schell na Mani?". Ne triba ti onda internet, ni filmska enciklopedija, znaju oni sve, svakog se detalja sićaju.
Mana je upravo zbog tih kulisa vjerojatno najposjećeniji i najfografiraniji dio Kornata. Posli restorana i gostiona, naravno. Brodovi s posjetiteljima pristaju za malu rivicu u sjevernoj vali i krenu u foto-safari na vrh brda, slikivat grčko selo.
Prije nekoliko godina doplovile su tako tri mega jahte, jedna od 75 metara i dvije sitnice od 45, i blokirale cilu valu, ne dopustivši ni vlasniku da stupi na svoj otok. Ne znan kako je to ustvari bilo, ali mogu pretpostavljati da je tom istom vlasniku, nekom Murterinu, pa mrak na oči i puka film. Njegov otok, koji je, tija-ne tija, mora dat državi (Nacionalni park Kornati) da na njemu bere pare od pustih posjetitelja, a on ne može svojin ovcama niti odnit piti.
E pa neće to više tako, bit će da je reka.
Ne znan šta je reka, ali stavija je lipo tabelu s natpisom "Privatni otok Mana" i cilu valu ogradija žicom u kojoj su samo jedna vrata. Za naplatu ulaznica, pretpostavljam.
Volila bi da vam to mogu pokazati fotkama, ali imam neposlušan aparat koji loče baterije ko pijanac pivo i u presudnom trenutku pokaže znak "battery empty". Pa tako slike ostanu pohranjene samo u mojoj tikvi.
Enivej....
Ovaj otočić meni je još nešto.
Mana je misto na koje me moj davnašnji momak, a recentni muž, odveo svojim brodom na prvi romantični izlet. Danas smo se, nakon puno godina, vratili na to naše kultno misto u proširenom izdanju, sa dvoje zakonite dice. Mogu van reći, bilo je puno manje romantično. Dica su poznati ubojice svake romantike. Barem moja jesu.
Ali je zato bilo veselije.
Naročito je veselo bilo na povratku kad smo ugledali brod (isti onaj s onog pretpotopnog romantičnog izleta) kako odvezan pluta na sidru u po vale. Vezala ga naša vlajina. Od pustog učenja kemije i fizike i ostalih zvizdarija, zaboravila mornarske vještine.
Bilo je malo beštimanja, ali more je još ugodno toplo, pa nije bilo tako strašno.
Bilo je to vjerojatno zadnje ovogodišnje kupanje. A prvo jesenje.
Pa to je baš romantično, zar ne?!
(slike su pronađene na netu, osim onih par mojih, nisu bile zaštićene, ja našla i pokupila)
