Maslina razvija stablo, koje je nepravilno, kvrgavo i razgranato. Listovi su kožnati i ovalni, dok je boja listova tamno zelene boje, dok je donja strana lista bijelkasto - srebrene boje. Kada je u cvatu, maslina razvija bijele cvjetove u grozdovima, a plod je ovalnog oblika tamnozelene do crne boje. Plod je bogat uljem, koji se tješti korištenjem pritiska kroz razne preše (hladna obrada), ili se izdvaja koristeći vruću vodu ili paru. Ulje se koristi u ishrani kao dodatak jelu, prženje, začinjavanje jela, te u medicinske svrhe. U prošlosti, koristilo se i za svete obrede, kao gorivo za svjetiljke, za masažu kraljeva, kao novac, za premazivanje beba i umirućih te za glancanje dijamanata. Maslinovo drvo, izuzetno je kvalitetno, pa je namještaj izrađen od njega vrlo skupocjen.
U Kaštel Štafiliću nalazi se najstarija maslina u Hrvatskoj. Vjeruje se da tamo raste još od dolaska Hrvata na Jadransko more u 7. stoljeću. Impozantnih je dimenzija.
U Bibliji spominje se više od tisuću puta. U kršćanstvu je simbol Božje providnosti i brige za ljude. Mojsije je oslobađao ratovanja muškarce koji su uzgajali masline. Golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu je nosila maslinovu grančicu kao simbol pomirenja Boga i ljudi. Na slikama s prikazom ukazanja anđela Gabrijela Djevici Mariji, vidi se kako anđeo u ruci ima maslinovu grančicu. S mnogo takvih grančica, narod je proslavio Isusov ulazak u Jeruzalem. Isus se znojio krvavim znojem na Maslinskoj gori, okružen mnoštvom maslina, a Isusov križ, bio je po predaji od maslinova i cedrova drva.
Zbog čvrstoće i otpornosti, maslina je simbol snage. Tako je Herkul imao toljagu od maslinova drva, a Odisej je maslinovim kolcem oslijepio Kiklopa. Maslina je simbol odanosti i vjernosti pa je Odisejev i Penelopin bračni krevet bio od panja masline. Homer je maslinovo ulje zvao tekućim zlatom. Hipokrat je maslinovo ulje prepisivao za više od 60 raznih bolesti. Pobjednicima na Olimpijskim igrama, na glave su stavljali maslinove vijence, a za nagradu su dobivali amfore s maslinovim uljem, koje je tada bilo vrlo skupo.
To sve piše u Wikipediji.
Evo, to su opći podaci.
Poanta svega je da je maslina uvijek, kroz čitavu ljudsku povijest, bila visoko cijenjen plod i sukladno tome, cijena njezinog plemenitog ulja uvijek je bila visoka.
Malo sam čitala rasprave na forumima. Sve se vrti oko prozivanja Dalmatinaca za pohlepu. To nakon što smo prevladali svoju lijenost, za koju nas isto prozivaju. Kao, "maslina je neobrana", vi ležite i plačete, a bogatstvo vam stoji neiskorišteno. Pa kažu da kako možemo prodavat ulje po 80 kuna i više kad je u dućanu talijansko ulje po 40 kuna. Smanjite cijenu, prodaćete sve. Bez po muke.
A vi odite lijepo u dućan i kupite talijansko ulje. Samo, ja ne bi jela to ulje od 40 kuna. Napravljeno od koštica.
Bila ja u Italiji i kušala nekoliko vrhunskih ulja. Ali ta ne koštaju ispod 150 kuna, napamet govorim, davno je to bilo.
O Istri i njihovim "brendiranim" uljima neću ni govoriti. Ipak moram reći svoje mišljenje: mislim da se precjenjuju. Ali neka, oni furaju svoj film. U svemu, pa tako i u maslinarstvu. I ne može se reći da nisu uspješni.
(Ali isto, ne bi ja minjala po litre svog ulja za pet njihovog.)
Mislila san se sad ovdje nadugo i naširoko opravdavati, ali neću. Ne da mi se.
Tako je, kako je.
A ovako je.
Neću govorit o cijeloj Dalmaciji, samo o području Zadarske županije. Mislim da je slično svuda po Dalmaciji.
Masline su bile tradicionalno otočna kultura. Po kontinentu ih je bilo manje. Pretpostavljam da je to bilo isključivo iz klimatskih razloga. Autohtona maslina bila je neotporna na oštrije zimske uvjete. Pa su se naši "vlaji" po kotarima više orjentirali na povrtlarstvo, voćarstvo i vinagradarstvo.
Ali vremena su se promjenila. Maslina je jednostavno došla "u modu". Uvezle su se otpornije vrste i sad je glavnina maslinika podignuta u zaleđu.
A ta dva terena i uvjeti rada na njima ne daju se uspoređivati. U našim Ravnim Kotarima može se podići novi maslinik u nekoliko dana. Dođe teška mehanizacija, preore, iskopa rupe, staviš sadnice, dovedeš vodu i eto plantaže! Skoro ko u Slavoniji.
Ali otoci su druga priča. Kamena više nego škrte zemlje, mala krška polja daleko od naselja, uski putevi do tih polja, nemogućnost pristupa mehanizacije, ručni rad od krčenja do sadnje, nepostojanje raširene vodovodne mreže, skupa voda.
O klimi s malo oborina da ne govorimo.
Naravno, to je opća slika. Ima lokacija za koje sve to ne vrijedi, gdje su uvjeti slični onima u unutrašnjosti. Ali samo mali broj stabala izuzet je iz onih težih i skupljih uvjeta.
A ja nekako mislim, ono do čega se dođe većim trudom i mukom, to je i bolje. I više vrijedi.
Još malo podataka.
Mislim, nije mi bila namjera pametovati i razbacivati se podacima. Nego me to zanima, iako ne volim brati masline, jako me zanima, pa čitam štogod nađem o tome.
Teorija mi nekako ide puno bolje od prakse.
Na zadarskim otocima danas ima 391.904 stabla masline. Ukupan broj stabala u Zadarskoj županiji iznosi 750.000 (podaci iz 2007.)
Najviše maslina ima na Ugljanu, 202.000. zatim na Dugom Otoku 105.950, Ižu 42.000, na Olibu 12.270, Ravi 12.200, Silbi 6.280, Premudi 4.960, Viru 3.600, Žverincu 2.600, Molatu 720, i na Istu 124 stabla.
(Zanimljiv mi je ovaj podatak o Istu. 124 stabla. Donedavno nije bilo ni jednog. Išćani tradicionalno rade kao pomorci, skiperi i kapetani jahti po Canessu, Nici i Monaku, pa nisu imali vremena baviti se maslinama. A žene im valjda ne vole brati. Ko ni ja.
A valjda ni zemlja nije bila dobra za masline. Jer ne vjerujem da u prošlosti nisu pokušali saditi. Nisu oduvijek bili dobro plaćeni pomorci.)
Najviše maslinika na otocima podignuto je u vrijeme Austro-Ugarske monarhije. Koja je upravo otoke prepoznala kao lokacije za proizvodnju najkvalitetnijeg ulja. I poticala sadnju novih stabala.
Tu sam priču čula još u djetinjstvu. Od dide i oca. Možda to nije istina, ne znam.
U Hrvatskoj sada imamo oko 5 milijuna stabala maslina na 28.000 hektara. Dok, npr. Porugal, sličan nama veličinom i brojem stanovnika, ima 38 milijuna maslina na 340 tisuća hektara.
Da bismo zadovoljili svoje potrebe trebalo bi nam 5,5 milijuna stabala.
Po strategiji Hrvatske vlade do ulaska u EU trebali bismo imati 6,5 mil.
A pitanje je koliko imamo zapuštenih maslina koje bi se mogle obnoviti. Sudeći po otocima, ima ih barem još jedan milijun.
Eto.
Ovaj post uopće nije trebao ovako izgledati.
Samo sam htjela pisati o tome zašto ja ne volim brati masline. Jer me @romantales podsjetila u svom komentaru.
To mi je trauma iz djetinjstva.
Prvo, očajno su male. Nikad vreću napuniti. Barem su bile male kad sam ja bila mala. Jer smo imali samo autohtone sorte, drobnice i nešto veće orkule. Sad sade talijanske levantinke (
levant) i druge, ne znam im ime, krupnijeg ploda i izdašnije uljem.
Drugo, počinjalo se brati tek u studenom i berba se odvijala cijelu zimu, i svaki zimski praznici bili su korišteni u te svrhu. Skijanje? Ha-ha. Putovanje? Što je to? Jedino putovanje bilo je na relaciji Grad - Otok, za nas koji smo živjeli u gradu.
Treće, uvijek je bilo zima, prsti su se smrzavali.
I dosadno, dosadno, dosadno. Za jedno dijete branje maslina bilo je očajno gubljenje vremena bez igre s vršnjacima. Koji su isto brali.
Četvrto, bilo je tih maslina miljun stabala, na dva milijuna lokacija, od kojih su neke bile i "prekomorske" na malim, okolnim, nenaseljenim otocima, bar ih je moj dida imao cijelo čudo, kasnije su se razdijelile, puno njih se i zapustilo, jer su mlađe generacije otišle radit u grad i pokušavale vikendima održavat maslinike i vinograde. Što je nakon nekog vremena postalo nemoguće.
Sad je sasvim druga priča s maslinama. Poberu se zelene, rano, glavnina posla gotova je do Dana mrtvih, nema više smrzavanja (a i zime su puno blaže), odmah se samelju, uljare su brojne i dostupne, nekad se moralo čuvati masline u bačvama s morem i brodovima vozit do malobrojnih uljara tek u drugom, trećem mjesecu. Što se odražavalo na (ne)kvalitetu tog ulja.
Sad je sve drugačije. I ulje je kvalitetnije i bolje. Doduše, za moj ukus puno manje ukusno, gorko je i pikantno, upravo zbog branja nedozrelih plodova, ali zato zdravije, zbog maksimalnog skraćenja procesa od branja do prerade.
Ali traume iz djetinjstva ostaju.
Ožiljci su toliko duboki da im posvetiš cijeli jedan podugačak post.
250. po redu
(*Druga i treća slika skinute su s interneta.
Br.2. - najstarija maslina u Hrvatskoj, Kaštela.
br.3. - maslina iz Luna, otok Pag)
