Zmayski z Brega landra naokolo

21.04.2012., subota

Trening sigurne vožnje

BMW moto klub Zagreb i Policijska Akademija organizirali su školu sigurne vožnje - prava stvar za početak sezone! Pod motom "Nemojte padati na cestama - padajte na poligonu!" odlazim skrooooz to tamo (preko puta mog kvarta) i

- 08:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.04.2012., nedjelja

Mapa puta

Vrijeme: Oblačno, blago, kiša, povremeno jaka kiša, temperatura 10-16°C. Ceste: Uglavnom dobre lokalne i magistralne ceste. Klisko. Ponegdje blato na cesti! Ukupno pređeni put: 164 km.

- 19:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Iza sedam (Zagorskih) brda; sedma podružnica Blue Knightsa

Bojnik i ekipa nam osiguravaju "afretparty"; valja nam otići i do njihovog Club house-a kod Pregrade. Vozimo se s njima tih 25 kilometara u koloni; kolona izgleda respektabilno, više od 20 motora. Malo škrapa kišica, ali ne kvari nam dobar osjećaj vožnje. Stižemo na odredište, mjesto se zove Benkovo - pa pitam ekipu "Čujem da ovo mjesto Jebenkovo?" Slijedi nam dobra i ; zagorski plavi dečki (i puce! i puce!) su se dobro potrudili i ugostili nas sve kako spada. Prvi put smo ovdje pa zaključujem kako nam to valja i ovjekovječiti; "kradem" grb - štit sa zida, Zlaja odnekud sa stalka izvlači mač - pa se nas par prispjelih veterana poreda pred klub za fotkanje. U popodne se osipljemo - svako odlazi u svom smijeru. Ja prašim - dobro, ne prašim, više gacam k'o patka po bari; kišica lagano škrapa - preko Trgovišća i Bistre (Zagorska magistrala je zatvorena). Zastanem i u Jakovlju, kod vikendice mog frenda - no on nije tamo, pa njegovim sposobnim i za rad raspoloženim kćerkama pokazujem kako pokrenuti i koristiti benzinske motorne kosilice (znam mnoge klipane njihovih godina koji ne pokazuju toliki interes za tehniku i šljaku!). Nastavljam dalje, do Svjetionika; danas je tamo roštilj! Namjera je bila održati ga uz Jarunsko jezero, no uz ovu kišu to ne bi bio neki gušt; roštiljamo uz naš Društveni centar. Deseci mladih (i oni koji bi se tako htjeli osjećati ) ljudi, smijeh, šale, zezancija, zabava, glazba, ples, klopa... Nakon svega udobno se smještam, palim lulu i dugo pućkam, poput starca koji s osmjehom i mudro klimajući glavom promatra to veselo, prijateljsko druženje. Kasnije se spušta i ozbiljna kiša - ostavljam razdragane prijatelje pod strehama i u kući, još jednom navlačim neugodan "kišnjak" i kroz noć vraćam se doma poplavljenim ulicama Zabrega, na drugi kraj grada... Ovaj mi je odjevni predmet obilježio današnji dan!

- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Grabancijaš na galgah

"Na galgama tri galženjaka, tri tata, tri obešenjaka, pod njimi čarni potepuh tamburu svira Kerempuh. Smude, cafute, kaj vam je teca zežgala lice kakti pereca, glas posluhnete kajkavskog jazbeca!" Ha, jesu li te najzad "na galge zdigli"! Bravo, ekipa; kaj bu vam ovaj huncut pamet solil...

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pri crikve na bregu

Stižem u Bedekovčinu, i na breg svete Barbare! Okuplja se škvadra, muvam se među frendovima i poznanicima - nalazim tamo i dečke iz Zabočkih "Veterana"; dolazim do njih, nasmijano i vedro im pružam ruku - ruku prihvaćaju, ali osmjeha prijateljstva baš i nema... ahh, što da se radi; ni sunce svima ne sije jednako... i ništa pod nebom nije vječno. Ma, nema beda; bar među bajkerima uvijek mogu pronaći hrpu mojih frendova! Odlazim u crkvu na misu; Pepek i ovaj put pronalazi prave riječi, i u svom uobičajenom, gorljivom stilu, čita nam iz Ivana, o Tomi; "Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a povjerovaše." i "...i ne budi nevjeran, nego vjeran!" - "Budite vjerni i vi, dragi moji..." (ori se Pepekov glas) "...i vratite se sigurno i s ljubavlju onima koji su vas ispratili. Uzmite tu nešto malo, srce (licitar) i poklonite ga onoj koja vas voli, nju će to veseliti!" Na kraju mise stajem u red za pričest, i dok mi velečasni Josip Komorčec pruža hostiju, pogleda me u oči i veli: "Risek, ne? Da, da; Risek..." Odgovorim mu kako jesam i umjesto pokornosti i skrušenosti primjerenijoj za taj čin primanja tijela Kristovog osjetim ponos i radost - pa se nasmješen vraćam natrag do klupe, hostije zalijepljene za nepce. I to je za ljude...

- 10:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Skromna, sirota, potrta zagorska hižica

Nakon skretanja udesno u samoj Stubici, zadivljeno stajem uz ovu novogradnju. Obično na mojim skitanjima zastanem uz kakvu staru hižu koja mi govori o kraju, ljudima, tradiciji - a ova, nova, još u gradnji, govori mi o bogatstvu, stilu i ukusu! Ovakva kuća je definitivno razlog zašto i nije tako strašna stvar biti bogat - ne kako bi se razmetao novcem i gradio nakarade, već kako bi podigao nešto skladno, integrirano u okruženje i uistinu vrijedno. Ova me kuća zaustavila u prvom trenutku zbog materijala; hrastovina - najplemenitije drvo našeg podneblja. Zatim sam uočio njen sklad i proporcije; razmjere i kuteve rezanja zabata, tradicionalno proširenje prvoga kata i pažnju odabira dvobojnog crijepa. Zadivila me i profesionalnost izvođača; nigdje hrđavih limenih bačvi i razbacanog materijala - a već i sad pred kućom stoji njegovana zelena tratina. Priđem bliže i zadivljeno gledam; stari mi je bio stolar i znam prepoznati odličan rad i tehniku u drvu: nerastavljivi dosjedi na uglu zgrade napravljeni su bez vidljivih metanih spojeva, svaki rez je točan u milimetar a materijal je besprijekoran; sve prvoklasna i birana hrastovina bez čvorova. Završeci unutarnjih stropnih greda klasična su elegancija već sami po sebi. Pokušavam na brzinu napraviti izračun vrijednosti sveg ovog drva; sam materijal nije mogao koštati manje od 250-300 tisuća kuna! Gdje je još rad majstora koji su to gradili! Zagledavam dalje; tradicionalni vanjski izgled kuće ni malo ne narušava njenu unutrašnju suvremenost i buduću kvalitetu stanovanja; ta skupocjena hrastovina je samo fasada! Unutrašnja konstrukcija je zidana, i očigledno je kvalitetna koliko i vanjska. Cigle, hidroizolacija i paropropusna brana, tek potom vanjski slog dvostruko debele hrastovine. Na svojim skitanjima kontinentalnom Hrvatskom - posebice Posavinom, nalazio sam i divio se kućama starim po 200-300 godina, građenim na sličan način i od hrastovine iste debljine kakva je ovdje tek fasada. Ovo je građeno da traje! Sa srećom im bilo...

- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Laz; kao prijeLAZ ili kao pLAZ (klizište)?

Sve da sam i znao u kakvom je stanju cesta preko Laza, ne bih mogao odabrati bolju za moje današnje podsjećanje na točno doziranje gasa i držanje klizave ceste! Na dva mjesta grade nove propuste za vode potoka pa se ta gradilišta obilaze makadamskim nasipima. Grade i jednu kratku novu dionicu, a na jednom mjestu saniraju klizište koje je odnijelo pola ceste - kao rezultat svega toga, blata je posvuda, duž cijelog uspona sa zagrebačke strane; pravi poligon za vježbu! Sa zagorske strane nije ništa bolje - iako, ne idem prema Mariji Bistrici, već na samom prijevoju odlazim lijevo prema Stubici. Cesta kroz šumu i, kasnije, kroz ta mala sela; Sveti Matej, Karivaroš, Jakšinec - uska je, izrazito zavojita i mokra, tako da i dalje "ljenčarim". Tko žuri, nogu strga!

- 09:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mokra nedjelja... ne, pardon: Bijela Nedjelja!

Bijela Nedjelja; prva nedjelja poslije Uskrsa - što raditi, kamo ići? He; pa zar ja to ozbiljno?!? Ne, naravno; šala-mala - ide se k Pepeku! Krećem u kišnom odijelu; sasvim pristojno curi i nema nikakvog razloga da kišnjak navlačim tek kad osjetim mokro pod guzicom. Dan će biti dug, namjeravam otići na više mjesta - a takve banalnosti kao što su mokre gaće znaju pokvariti raspoloženje. Polazim sam; svatko zna što je i gdje danas pa može doći, ne moram nikoga držati za ruku - a kako je cesta mokra, bolje je polako i koncentrirano. Biram smjer preko Laza i polazim rano. Kiša, rani polazak i lijenost nedjeljnog jutra ostavljaju me bez želje za brzinom; polako se krećem mokrom cestom, radim pravu predstavu (za samoga sebe) od svakog ljigavog zavoja; pažljivo biram putanju i precizno doziram gas; pipam i osjećam, upravo pretjerano pazim da stražnji kotač nimalo ne proklizi niti u zavoju niti zbog ubrzavanja ili kočenja, a ni da se prednji trzne u blokadi zbog gubitka dodira s cestom u prejakom kočenju. Imam vremena pa se zapravo uhodavam; ovako na početku sezone valja se ponovo prisjetiti svakog trzaja stroja pri niskim okretajima. Kiši, no nije hladno; tek je svježe - i priroda diše, već punim plućima uzima daha i priprema se za eksploziju dolazećeg svibnja. Sve pupa, lista, cvjeta, zeleni se...

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.