Marketing
Iza sedam (Zagorskih) brda; sedma podružnica Blue Knightsa
Bojnik i ekipa nam osiguravaju "afretparty"; valja nam otići i do njihovog Club house-a kod Pregrade. Vozimo se s njima tih 25 kilometara u koloni; kolona izgleda respektabilno, više od 20 motora. Malo škrapa kišica, ali ne kvari nam dobar osjećaj vožnje. Stižemo na odredište, mjesto se zove Benkovo - pa pitam ekipu "Čujem da ovo mjesto Jebenkovo?" 
Slijedi nam dobra 
i 
; zagorski plavi dečki (i puce! i puce!) su se dobro potrudili i ugostili nas sve kako spada. Prvi put smo ovdje pa zaključujem kako nam to valja i ovjekovječiti; "kradem" grb - štit sa zida, Zlaja odnekud sa stalka izvlači mač - pa se nas par prispjelih veterana poreda pred klub za fotkanje.
U popodne se osipljemo - svako odlazi u svom smijeru. Ja prašim - dobro, ne prašim, više gacam k'o patka po bari; kišica lagano škrapa - preko Trgovišća i Bistre (Zagorska magistrala je zatvorena). Zastanem i u Jakovlju, kod vikendice mog frenda - no on nije tamo, pa njegovim sposobnim i za rad raspoloženim kćerkama pokazujem kako pokrenuti i koristiti benzinske motorne kosilice (znam mnoge klipane njihovih godina koji ne pokazuju toliki interes za tehniku i šljaku!). Nastavljam dalje, do Svjetionika; danas je tamo roštilj! Namjera je bila održati ga uz Jarunsko jezero, no uz ovu kišu to ne bi bio neki gušt; roštiljamo uz naš Društveni centar. Deseci mladih (i oni koji bi se tako htjeli osjećati 
) ljudi, smijeh, šale, zezancija, zabava, glazba, ples, klopa... Nakon svega udobno se smještam, palim lulu i dugo pućkam, poput starca koji s osmjehom i mudro klimajući glavom promatra to veselo, prijateljsko druženje.
Kasnije se spušta i ozbiljna kiša - ostavljam razdragane prijatelje pod strehama i u kući, još jednom navlačim neugodan "kišnjak" i kroz noć vraćam se doma poplavljenim ulicama Zabrega, na drugi kraj grada...
Ovaj mi je odjevni predmet obilježio današnji dan!
Post je objavljen 15.04.2012. u 15:56 sati.