Marketing
Pri crikve na bregu
Stižem u Bedekovčinu, i na breg svete Barbare! Okuplja se škvadra, muvam se među frendovima i poznanicima - nalazim tamo i dečke iz Zabočkih "Veterana"; dolazim do njih, nasmijano i vedro im pružam ruku - ruku prihvaćaju, ali osmjeha prijateljstva baš i nema... ahh, što da se radi; ni sunce svima ne sije jednako... i ništa pod nebom nije vječno. Ma, nema beda; bar među bajkerima uvijek mogu pronaći hrpu mojih frendova! 
Odlazim u crkvu na misu; Pepek i ovaj put pronalazi prave riječi, i u svom uobičajenom, gorljivom stilu, čita nam iz Ivana, o Tomi; "Zato jer si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a povjerovaše." i "...i ne budi nevjeran, nego vjeran!" - "Budite vjerni i vi, dragi moji..." (ori se Pepekov glas) "...i vratite se sigurno i s ljubavlju onima koji su vas ispratili. Uzmite tu nešto malo, srce (licitar) i poklonite ga onoj koja vas voli, nju će to veseliti!"
Na kraju mise stajem u red za pričest, i dok mi velečasni Josip Komorčec pruža hostiju, pogleda me u oči i veli: "Risek, ne? Da, da; Risek..." Odgovorim mu kako jesam i umjesto pokornosti i skrušenosti primjerenijoj za taj čin primanja tijela Kristovog osjetim ponos i radost - pa se nasmješen vraćam natrag do klupe, hostije zalijepljene za nepce. I to je za ljude...
Post je objavljen 15.04.2012. u 10:16 sati.