Spuštamo se dalje dobrom i praznom cestom preko Srba do sela Suvaje; tu moji frendovi vide koliko su se zeznuli kad idu sljediti onog ludog Zmayskog na "zgodnu malu popodnevnu vožnju"! Vadim bič (crna kožna odijela ionako svi već imamo!) i tjeram ih tempom kojim bi bio zadovoljan svaki gonič robova uzbrdo strmom kozjom stazom do izvora Une! Dobrih dvadeset minuta ostavljanja duše na golom kamenu - ili barem znoja! - da bi se došlo do ovog bezveznog mjesta na slici. Fuj. Donjeli smo konsenzus; svi ćemo pričati kako je to mjesto ružno, nikakvo, teško dostupno i sve u svemu neisplativo za posjet - ne zato da bismo sačuvali taj netaknuti biser prirode od hordi turista, već da bismo poštedjeli sve vas od muke i truda koji će biti tako slabo nagrađeni. Ne idite tamo!
|