Ovaj sam put počeo graditi kuću od krova; umjesto da korak po korak opisujem zbivanja i osjećaje s ove vožnje nisam odolio napasti i krunu zbivanja sam smjestio na početak. Sorry, hajde na krenem redom...
Dogovor za danas je bio da se nađemo na Plitvicama (onim Zagrebačkim) u pola jedanaest i zapalimo prema Krbavi - no čim je dan započeo bilo mi je jasno da neću stići na vrijeme - preveliku zbrku bih ostavio za sobom. Nije da sam ja baš tako dobra dušica da bih se brinuo za one koji ostaju u toj zbrci - moji su motivi puno prizemniji (već prema onoj poslovici "Ne laje kera radi sela, već radi sebe!"); ta ostavljena zbrka ostala bi i u mojoj glavi, pa bih cijelo vrijeme promišljao; "Ma, trebao sam to onako, mogao sam ovo ovako...". Puno je ljepše kad složim sve kockice i znam da je sve u najboljem redu i kako po povratku neću uletjeti u ludnicu.
Unatoč kasnijem polasku, izgleda da i ne kasnim previše! Zastajem u Slunju popiti gutljaj vode i zaklati komadić domaće bučnice, i saznajem da je ekipa tek malo dalje, u nekoj birtiji pred Plitvičkim mostom. Odmah krećem i pridružujem im se na kavici. Saznajem da ni njima jutros nije bilo dosadno; Šterc je sa teško natovarenim motorom naletio na "nešto" - čuo se jak udarac, ali ništa nije vidio! Tek kasnije kad je išao zagledavati i njuškati po motoru, vidio je da mu se nešto "zavuklo" ispod prtljage... ahh, ništa, tko će sad sve to skidati; vidjet ćemo što je to kad stignemo na cilj.
P.S. Ako se netko polakomi i počne po Rastokama tražiti bućnicu - da ga odmah razočaram: spomenuta bućnica je u Slunju završila kao u vicu: "Vidi jedna krava drugu kako sjedi na grani i pita je šta radi gore. Ova veli: - Ništa, jedem trešnje. -Kako trešnje, pa ti si na višnji! - Pa, ja ponjela!, lakonski joj ova odgovori." I svi se nasmijaše!
|