Bugojno, Travnik, Lašva, Vitez, Zenica; cesta je pristojna ali promet se njome ponekad baš vuče, no pravi je problem što prolazi kroz sama središta tih gradova, i u njima skreće bez dobrih oznaka, zagušena lokalnim prometom. Mislim kako smo se mi u Hrvatskoj zapravo razmazili; još prije dvadesetak godina i kod nas je tranzitni promet ovako tekao. Otkako imamo auto-ceste koje preuzimaju na sebe većinu tranzitnog i teretnog prometa, stare magistralne ceste su osuvremenjene - i prazne! Sada njima vozimo kako nam drago, uživamo u dobrom, neoštećenom kolovozu, a kada nam dosadi, ili nam se žuri - uvijek je tu autoput koji nas odvede kamo želimo, brzo i bez umora. Negdje pred Dobojem ulazimo u tzv. Republiku Srpsku - kako Dačo veli u Zenici gdje smo stali na kavu; "Kad vidite da Zmayski na čelu kolone odjednom vozi 180 na sat, to znači da smo u Srpskoj!" Tu nam neki kamioni koji nam dolaze u susret počinju trubiti na pozdrav; na bajku mi se ipak visoko vije hrvatska zastava i svima jasno daje do znanja kakva to ekipa prolazi. Negdje pred Modričom stajemo na križanju pred semaforom pa vidim kako nas domaći klinac, srednjoškolac "pozdravlja" s tri prsta. Dobro, rekoh, vidi sad kako ću ti frendove dići na foru; kako skrećemo tako potrubim njegovim vršnjacima uz cestu, a oni počnu mahati i pozdravljati nas, pa se malo smrznu kad vide koju to zastavu tako veselo pozdravljaju! |