Zmayski z Brega landra naokolo

17.11.2010., srijeda

Bolničko sklonište - "Mjesto Sjećanja"

U sumrak se budim, ustajem, i polako spremam; večeras još idemo u bolnicu. Kroz noć lagano dolazimo tamo - ne namjeravam opisivati dokumentarac na videu, rupe od bombi na stropu, moje stajanje u sobi ogledala i piljenje u krunicu na crvenom stolu, niti taj pritisak tisuća tona betona koji mora da je izluđivao, niti namjeravam zamišljati trenutak kad su ranjenici i osoblje ugledali prve četnike kako ulaze u sklonište - to neka svatko doživi sam kada se nađe tamo.

Ovih dana nastojim shvatiti majke, koje bi dale sve da bi zaštitile svoju djecu; i svoj život, i svoj integritet - sve. Mi muškarci smo nevažni; ako imamo sreće napravimo klince, odemo u rat i tamo damo svoj život kako bi zaštitili budućnost naše vrste, a žene, te praktične lavice, ostat će i brinuti za leglo. Oh, voljet će te i umirati za tobom dok si mlad lav - a kasnije će se ta ljubav jednostavno preliti gdje i treba biti; u djecu. I to je ispravan, prirodan ustroj stvari.

Kako izađem iz bolnice nađem veći broj mladih ljudi s svijećama u rukama kako prisustvuju misi na otvorenom, kod bolničkog spomenika. Zbor je odličan i savršeno mi umiruje uznemirenu dušu; crni glomazni bajker se pridružuje tim mladim, vitkim ljudima i oni ga dočekuju i primaju sa osmjehom, kao brata po Kristu. Tako ljudski i toplo!

- 19:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30