Zmayski z Brega landra naokolo
| < | listopad, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
16.10.2010., subota
Novi Farkašić, selo preko Kupe...
Nakon cijelog dana vožnje i više smo nego pristojno zainteresirani za ručak koji su nam vrijedni domaćini spremili. Apetit je na visini, a grah čušpajz je veličanstveno dobar! Uživamo u druženju, klopi, razgovorima, zezanciji...Do mene dolazi "moj" Mile skuteraš i zahvaljuje mi što sam ga "bedinao". Možda čovjek i nije neki vozač, ali je sasvim jasno da ima čisto i iskreno srce, da je kako se to veli - duša od čovjeka. Kasnije zajebavamo Kleka kako je čiča zapravo bio njegov, Klekov vojnik, samo s druge strane crte...  Ipak sam sretan što preuzimam čelo kolone na putu do Petrinje; neka ga sad čuva i živce gubi netko drugi! Ionako me skoro "dohvatio" na križanju pred Farkašićem kad smo dolazili; fulao je skretanje jer je pustio kolonu predaleko naprijed i onda bijesnim kočenjem i manevriranjem usred križanja pokušao ispraviti stvar - malo je falilo da naletim na njega, a zadnji kotač mi je blokirao na ovoj ljigavoj i blatnoj cesti. Da štos bude veći, obje ceste s tog križanja vode u Novi Farkašić...U Petrinji ponovo odlazimo u Rokijevu birtiju, na još veselih razgovora i kavicu kao protuotrov od obilnog ručka. Tu saznajem da je Mile pri povratku završio u grabi, ali sve je OK, nije se povrijedio. Uz kavu razmišljamo da odaberemo neku drugu rutu za povratak, no dan je poodmakao i noć će skoro pasti - nije ovo ljetni dan pa da su ceste suhe i čiste - tako ipak idemo standardnim pravcem preko Velike Gorice natrag za Zabreg. Kako dolazimo bliže, tako se osipljemo; ovdje ode jedan, ovdje par njih... |
