Marketing
Novi Farkašić, selo preko Kupe...
Nakon cijelog dana vožnje i više smo nego pristojno zainteresirani za ručak koji su nam vrijedni domaćini spremili. Apetit je na visini, a grah čušpajz je veličanstveno dobar! Uživamo u druženju, klopi, razgovorima, zezanciji...
Do mene dolazi "moj" Mile skuteraš i zahvaljuje mi što sam ga "bedinao". Možda čovjek i nije neki vozač, ali je sasvim jasno da ima čisto i iskreno srce, da je kako se to veli - duša od čovjeka. Kasnije zajebavamo Kleka kako je čiča zapravo bio njegov, Klekov vojnik, samo s druge strane crte... 
Ipak sam sretan što preuzimam čelo kolone na putu do Petrinje; neka ga sad čuva i živce gubi netko drugi! Ionako me skoro "dohvatio" na križanju pred Farkašićem kad smo dolazili; fulao je skretanje jer je pustio kolonu predaleko naprijed i onda bijesnim kočenjem i manevriranjem usred križanja pokušao ispraviti stvar - malo je falilo da naletim na njega, a zadnji kotač mi je blokirao na ovoj ljigavoj i blatnoj cesti. Da štos bude veći, obje ceste s tog križanja vode u Novi Farkašić...
U Petrinji ponovo odlazimo u Rokijevu birtiju, na još veselih razgovora i kavicu kao protuotrov od obilnog ručka. Tu saznajem da je Mile pri povratku završio u grabi, ali sve je OK, nije se povrijedio. Uz kavu razmišljamo da odaberemo neku drugu rutu za povratak, no dan je poodmakao i noć će skoro pasti - nije ovo ljetni dan pa da su ceste suhe i čiste - tako ipak idemo standardnim pravcem preko Velike Gorice natrag za Zabreg. Kako dolazimo bliže, tako se osipljemo; ovdje ode jedan, ovdje par njih...
Post je objavljen 16.10.2010. u 15:55 sati.