Zmayski z Brega landra naokolo
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
15.05.2010., subota
Bleiburško polje
Pred Bleiburgom zastajemo konsolidirati redove kako bismo na Bleiburško polje ušli u tip-top formi. Ja napokon oblačim windstoper, kabanicu i navlake za čizme, skidam ledeno mokru maramu oko vrata - sve će biti ok, suho i udobno, no zimske rukavice su poput morkih krpa, mogu ih žmikati. Zapravo to i radim.Na samom ulasku pred svetište austrijski policajci nas pokušavaju poslati na parkiralište. Ne damo se i nakon pregovora i uvjeravanja idemo pred pozornicu, s motorima, na mjesto rezervirano za nas. Odjednom, u gužvi među ljudima začujem metalni štropot i - ostajem bez prednje kočnice! Dva-tri kratka pumpanja, kočnica proradi i tek nakon parkiranja shvaćam što mi se desilo; otpala mi desna prednja kočiona klješta! Kompletna, vise na lajtungu, provukla se između vilice i žbica - čak nisu ništa ni polomila! Sav u šoku i nevjerici vidim da sam ostao bez dva 10 mm šrafa koji drže cijelu čeljust! Pa da ne povjeruješ! Zimus sam imao veliki servis; između sveg ostalog mijenjao sam i pakne i brusio prednje diskove - a kako uvijek na Teni sve radim sam nemam nikoga koga bih mogao okriviti; valjda nisam stegnuo ta dva šrafa. Provlačim se par kilometara pješice među hodočasnicima putem kojim smo došli, u nadi da ću negdje u blatu pronaći koji od ta dva šrafa, ali ne nalazim ništa. Vezicama pričvršćujem kliješta kako ne bi kloparala okolo i upala među žbice, no ovo mi je potpuno pokvarilo raspoloženje; nit se mogu s dužnim poštovanjem posvetiti misi i govornicima, nit se mogu opušteno zezati sa frendovima pod šatorima - samo brinem kako ću se s polovičnim kočnicama kroz kišu vratiti do Zagreba... Ali; koja je to milost! Otpadnu ti kočiona klješta, i to se ne desi pri 150 na autoputu već dok se gegaš 10 na sat, s nogama pri tlu. Ne zaglave se između žbica i vilice i ništa ne polome, i lajtung ostane cijel. A kočnica - radi! Velim; uvijek može gore, a često može i puno, puno gore. U svem tom premišljanju i brizi ne mogu ne biti ponesen nadahnutim govorom monsinjora Vlade Košića, koji je savršenom dikcijom i ritmom govorio bez bijesa i grča, bez floskula i velikih a ispraznih riječi, duhovan i intelektualan, a i dalje nacionalan; ...govor na portalu Hrvatskog kulturnog Vijeća... , pa ako se tko želi prisjetiti... |
