Pred Bleiburgom zastajemo konsolidirati redove kako bismo na Bleiburško polje ušli u tip-top formi. Ja napokon oblačim windstoper, kabanicu i navlake za čizme, skidam ledeno mokru maramu oko vrata - sve će biti ok, suho i udobno, no zimske rukavice su poput morkih krpa, mogu ih žmikati. Zapravo to i radim.
Na samom ulasku pred svetište austrijski policajci nas pokušavaju poslati na parkiralište. Ne damo se i nakon pregovora i uvjeravanja idemo pred pozornicu, s motorima, na mjesto rezervirano za nas.
Odjednom, u gužvi među ljudima začujem metalni štropot i - ostajem bez prednje kočnice! Dva-tri kratka pumpanja, kočnica proradi i tek nakon parkiranja shvaćam što mi se desilo; otpala mi desna prednja kočiona klješta! Kompletna, vise na lajtungu, provukla se između vilice i žbica - čak nisu ništa ni polomila! Sav u šoku i nevjerici vidim da sam ostao bez dva 10 mm šrafa koji drže cijelu čeljust! Pa da ne povjeruješ! Zimus sam imao veliki servis; između sveg ostalog mijenjao sam i pakne i brusio prednje diskove - a kako uvijek na Teni sve radim sam nemam nikoga koga bih mogao okriviti; valjda nisam stegnuo ta dva šrafa. Provlačim se par kilometara pješice među hodočasnicima putem kojim smo došli, u nadi da ću negdje u blatu pronaći koji od ta dva šrafa, ali ne nalazim ništa. Vezicama pričvršćujem kliješta kako ne bi kloparala okolo i upala među žbice, no ovo mi je potpuno pokvarilo raspoloženje; nit se mogu s dužnim poštovanjem posvetiti misi i govornicima, nit se mogu opušteno zezati sa frendovima pod šatorima - samo brinem kako ću se s polovičnim kočnicama kroz kišu vratiti do Zagreba...
Ali; koja je to milost! Otpadnu ti kočiona klješta, i to se ne desi pri 150 na autoputu već dok se gegaš 10 na sat, s nogama pri tlu. Ne zaglave se između žbica i vilice i ništa ne polome, i lajtung ostane cijel. A kočnica - radi! Velim; uvijek može gore, a često može i puno, puno gore.
U svem tom premišljanju i brizi ne mogu ne biti ponesen nadahnutim govorom monsinjora Vlade Košića, koji je savršenom dikcijom i ritmom govorio bez bijesa i grča, bez floskula i velikih a ispraznih riječi, duhovan i intelektualan, a i dalje nacionalan; ...govor na portalu Hrvatskog kulturnog Vijeća... , pa ako se tko želi prisjetiti...
Post je objavljen 15.05.2010. u 09:37 sati.