Zmayski z Brega landra naokolo
| < | listopad, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
28.10.2009., srijeda
Slavonski bećarac
Jesen. Tiho, o tiho govori mi jesen: šuštanjem lišća i šapatom kiše. Depra. Tiho. Polako. E, nećeš majci !!!Kakva depra, kakvi bakrači?!? Ima i sunčanih dana, pa iako je svježe, nije još vrijeme za zimsku pauzu. Sezona nije gotova! Kao i prošli put, krećem rano. Noć brzo pada a sad otkako su pomakli sat (i ja ga nikako ne mogu naći, ha, ha) dani su prekratki za zadovoljenje mojih skitalačkih potreba. Nakon kavice za buđenje krećem na put ka istoku - i vidim da nisam krenuo prekasno. Jutarnje se magle oko Dugog Sela tako lijepo valjaju da sve pipam po prekidačima; da li je bolje sa dugim ili samo sa kratkim. Malo prtljanja kroz prigradsku gužvu, i negdje kod Brckovljana cesta se čisti od gustog prometa a magla podiže - i zabava može početi! Jesen je sve obojila u šareno i crveno, pravo je zadovoljstvo lagano zujati cestom kroz ove pitome pejzaže. Tena prede, kilometri se nižu a scenografije uz cestu se samo izmjenjuju... Zastajem uz zajednicu Sv. Vinka, negdje iza Vrbovca; mjesto izgleda idilično, upravo pastoralno. Volim nailaziti na takva mjesta; podsjećaju me da se može živjeti i sasvim drugačijim ritmom od onog na koji smo navikli - i to navikli u toj mjeri pa smo već i zaboravili kako postoje krajevi gdje se stvari zbivaju sporije, gdje sve stigneš i imaš vremena... |
