S Petrove se gore spuštam do Gvozda, ali drugim, sjevernim putem - nije u šumi, pa se otvaraju široki vidici. Neposredno pred Gvozdom najzad silazim s makadama i ponovo sam na asfaltu.
Za danas mi je dosta polaganih, sporih valjanja lokalnim cesticama i pipanja smjera po šumskim putevima. Osim toga, prije tjedan i pol me je prohladan i poodmakao dan natjerao da kod Žute lokve promijenim plan i vratim se doma - takve, prisilne izmjene dnevnih planova pamtim gotovo kao vlastite neuspjehe, i sad vidim priliku da ovaj propust ispravim. Odlazim preko Vojnića ravno prema Krnjaku, izlazim na magistralnu cestu prema Splitu i bez zaustavljanja idem preko Slunja, Plitvica, Korenice, pa prekrasnom cestom preko Male kapele do Otočca.
Na magistrali, negdje pred Plitvicama nalazim jasan dokaz da nas motoriste vozači automobila zapravo ne mrze (kako većina motorista misli). Blica mi jedan auto, potom i bus - i sve si mislim, javljaju li mi za muriju ili mi se dimi iz kacige ;-). Nakon par stotina metara, vidim, pandur na motoru, obje ruke na govrnalu, spreman za poljetanje! Prolazim pored njega s pristojnom (ali ne bezobraznom!) brzinom i okrećem kacigu prema njemu, da mu bude jasno da ga vidim. Naravno, nisam mu baš klimnuo, tako nisko opet nisam spao... :-)
U Otočcu po drugi put tankam danas (prvi put u Jamnici) - to mi se rijetko dešava, ipak Tena ima king size rezervar od neumjerenih 26 litara. Kod Žute lokve ovaj put skrećem lijevo i začuđujuće praznom cestom idem svim onim poznatim serpentinama od Vratnika do Senja. Ni u Senju ne zastajem; izlazim na Jadransku magistralu i odlazim do Novog Vinodolskog.
Tu sam se u Novom ove godine prvi put okupao, negdje u petom mjesecu. Pomislio sam kako bi bilo zgodno da tu sezonu kupanja ovdje i zaključim - čak sam ponio i ručnik i kupaće gaće - no ipak mi se nije dalo; sunce priklanja zapadu, nad Kapelom se skupljaju oblaci, a ja i nisam neki oduševljeni Nightrider.
|