Odlazim na plažu koju dere umjereni Lebić (jugozapadnjak). Meni je u moru unatoč valovima dobro, ali mi je Tena kasnije prigovarala da kako sam je to ostavio, da se sva osolila... Poslije se smucam starim Primoštenskim ulicama i večeram u zgodnom restoranu na rivi - vidi se da nisam više u Primorju već u Dalmaciji; dok je još u Crikvenici sve imalo zagrebačku brzinu i poslovnost, ovdje su konobari malo "pod fjakom" a cijene uvećane da mogu "lipo prezimit". Ae!
U zaleđu Primoštena nalazim tako dobar i gostoljubiv smještaj da sam pet puta pomislio - ma, za kog vraga nisam jednostavno negdje razapeo šator...
|