Zmayski z Brega landra naokolo

22.07.2009., srijeda

Mapa puta

Vrijeme: Sunčano i vrlo vruće, suho i povremeno vjetrovito. Ceste: uglavnom dobre, lokalne i regionalne ceste, asfalt, neke dionice loše. Ukupno pređeni put: 318 km

- 19:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sunja, Petrinja, Glina...

U Sunji stajem, sad već stvarno trebam osvježenje. Sladoled i velika boca vode - to se traži, i krajnje je vrijeme za uključivanje "klime" na motoru; skidam jaknu i majicu dobro nakvasim hladnom vodom, zakopčavam jaknu preko nje i osmijeh mi ne silazi s lica dok odmah jurim dalje - takvo olakšanje i osvježenje! Zbunjen gledam kako se nakon par kilometara sretne vožnje cesta pretvara u makadam i potom završava u Savi, pred nekom drugom skelom! U Sunji mi je tako isključivo na pameti bilo osvježenje da nisam ni pogled bacio na mapu - i otišao sam prema nekakvoj Graduši Posavskoj. Ništa, vraćam se do Sunje, i tražim pravu cestu prema Petrinji. U Petrinji nisam dosad bio i sa čuđenjem gledam gradić; pa zar sam već u Glini? Ta dva grada stvarno mom oku stranca izgledaju isto... No, od Petrinje nastavljam prema Glini, gdje ponovo dolazim k sebi od vrućine međugradskog asfalta, i u prostranom hladovitom parku u centru mjesta se prisjećam kako cesta prema Gvozdu i Vojniću teče prema zapadu, gola i izložena suncu - ali meni je za danas stvarno dosta vrućine. Mame me hladovite šume Taborišta kroz koje se provlači cesta prema Pokupskom. Odlazim tim putem, pa dalje ka sjeveru prema Gorici i Zabreg bregu...

- 16:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Skela preko Save

Usred vreline popodneva, dok sunce piči kao da ga je netko okrenuo na maksimum, dolazim do skele pred selom Kratečkom. Spuštam se do Save, skela je na drugoj obali i dok razmišljam ima li smisla da ih dozivam, skelar pali motor i praznu skelu vozi na moju obalu. Manevrira kormilom, spušta rampu, ja vozim Tenu na skelu, on ponovo pali motor i prebacuje me preko - i to naplaćuje 4 kune! I izdaje mi uredan račun za tu vožnju. Kaj bi rekao naš narod; unglaublich! Naravno da sam mogao nastaviti i lijevom obalom Save do Siska - ionako idem u tom smijeru - ali nikad nisam išao skelom preko rijeke i baš mi se prohtjelo vidjeti kako je to. Zgodno je i zabavno, ali baš ne znam kada ću si to moći ponovo priuštiti, ipak je to cijena od pola kave. Za motor. Za bicikl, tri kune. Pješaci, dvije. Pa sad ti daj...

- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moslavina, Lonjsko polje i Banovina

Tko je vidio najtoplijeg dana u godini u podne ići na usijani asfalt? Ja sam to vidio! Danas imam vremena, ergo, danas idem! Obavljam par sitnica po gradu, usput kupujem novo ulje za Tenu (red je, 5.000 km ove sezone je iza nas...) i krećem do kaznionice u Lipovici. Ko zna, ako budem dobar, možda me odmah i puste van. Teta policajka na porti kaznionice mi se smiješka kao da bi me rado malo vezala... no, brzo sam tamo svršio i opet sam na cesti. Ako ništa drugo, ovakva vrućina ima i svojih prednosti; ceste su prazne i zovu na brzu vožnju i rezanje zavoja! Njami! Vruće je, ali nema vlage u zraku i iznad 8 banki vjetar jednostavno miluje. Nastavljam dalje za Kutinu i Novsku, pa se vraćam do Subocke jer sam promašio skretanje za Krapje; hoću do Lonjskog polja doći i ovim, alternativnim smjerom, od istoka, i nastaviti na zapad, prema Sunji. Smjer je možda interesantan, kao i nevjerojatna arhitektura u Staroj Subocki - planska seoska drvena gradnja s kraja pretprošlog stoljeća, a sve kuće u selu poslagane uredno kao po špagici - no ceste su grozne. Što bi kazli Japanci; Samajama, prava Samajama. Cesta se upravo obnavlja - vraga obnavlja, u takvom je stanju da je čak ni ne krpaju, postavljaju novi sloj asfalta punom širinom, i to baš danas! Na nekim dionicama vozim zemljanim putem uz cestu; asfalt je upravo nanesen, i još je toliko vruć da sam opekao prste dok sam pipao mogu li na njega gumama - prsti će biti u redu, ali vizija rastopljenih guma mi je izgledala gore od slaloma uz cestu. Ova "prostoproširena" slika je na mjestu gdje Sava menadrira za 180°; kod Ivanjskog Boka. Temperatura 36°.

- 12:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.07.2009., subota

Mapa puta

Vrijeme: Sunčano i djelomično oblačno, blago i toplo. Ceste: uglavnom dobre, lokalne i regionalne ceste, asfalt. Ukupno pređeni put: 235 km

- 18:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Natrag prema Zabregu

Nastavljam od Ivanca poznatim i dragim putem preko Kuzminca i Mihovljana na zapadnom prijevoju Ivanščice za Mače gdje se odvajam desno prema Bedekovčini i Zaboku. Neposredno pred Zabokom prelazim rječicu Krapinu preko zgodnog betonskog mosta i odlazim do Oroslavja. Odlazim prema Bistri i čudim se kako se kraj promijenio - nije me ovdje bilo bar petnaestak godina - nekoć pojam zatucanosti i izdvojenosti ("kak da si iz Pušće Bistre...") sad je mjesto ugodnog življenja, pravo prijatno zagrebačko predgrađe podno sjeverozapadnih obronaka Medvednice. Tu bi negdje prolazila "Zelena magistrala", da je ikad bila dovršena - i postala nešto više od fukodroma. Prolazim podno Kamenih Svatova kroz Jablanovec i prisjetim se dramatičnih stihova: "Pitaj narod pri toj gori: Što će ona rosna stijena? Tu ti narod odgovori: To su svati od kamena!" Preko Podsuseda odlazim do frendice Flore na Trešnjevki; upravo se vratila iz Japana i Kine, večeras će kod nje sigurno biti dobra, tematska, fešta...

- 17:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Curica me hoče zamuž zeti...

Tak se ja vozim i gledim svoje posle kad mi se odjemput iza vugla pokaže pravi komad ženske u svoj raskoši; Ivanščica, dekla vu zelenoj kiklji. Vidi da je gledim s otprtimi gopcem, namešta se kak flundra, vrti rit i nudi se kak da je samo mene čakala. Smeši mi se kak prava zagorka; "Kaj je, mali, bi htel malo z menom? Ima ti tu dost "štofa", fletno vupri, nikaj meni ne bu..." Gledim je pak si mislim; već me je jemput zjahala kak mulca, sveg me je spotrla - boljše da se ne pravim fakin i skačem na saki njen mig; bum se pravil da niš nisem ni čul ni vidil, malo bum okoli nje hodil, pa gda sem stoprv ziher da nem sam tak ispal dečec, onda bum ja...jemput... valjda...

- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oko Ivanščice pa na mala vrata

Napokon suh dan; sunčana subota nakon valjda tri već tjedna svakodnevnih kiša! To svakako valja obilježiti nekakvom zgodnom malom turom... i krećem već uhodanim smjerom; Sljemenskom cestom preko Medvednice, spuštam se u Zagorje preko Pile u Stubake i preko pitomih bregova u Mariju Bistricu. Vrijeme je prekrasno; blago i mirno, sunčano s bijelim, čupavim oblacima koji samo naglašavaju plavetnilo i daju dinamiku cijeloj toj nebeskoj scenografiji. Cesta je dobra, tek tu i tamo posuta sipinom naplavljenom kišom proteklih dana, ali raspjevanost sunčanog dana me podsjeća na poslovicu: "Poklonjenom konju se ne gleda u zube." - i zahvalan sam na ovoj radosti. Biram kamo ću i gledam Ivanščicu kako se smiješi - no nije još vrijeme za nju; siguran sam da su sve zemljanje staze pod debelim blatom. Ali, ako ne mogu preko nje, mogu oko nje! Zato krećem za Zlatar i Belec pa preko Budinščine za Novi Marof. Tu izlazim na staru magistralu za Varaždin, ali odmah silazim natrag na lokalnu cestu za Beletinec i kroz mala sela i brojne šume i polja na sjevernim obroncima Ivanščice odlazim za Ivanec. Do sada još nisam išao tim putem; cesta je tipična zagorska lokalna; bregovita i puna zavoja, sa pokojim iznenađenjem u vidu dionica u popravcima. Kraj je krasan i promjenljiv pa mi svaki zavoj i prijevoj otvaraju nove vidike.

- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.07.2009., srijeda

Mapa puta

Vrijeme: Oblačno i kišovito s pljuskovima, blago. Ceste: uglavnom dobre, lokalne i regionalne ceste, asfalt. Neke loše. Ukupno pređeni put: 276 km

- 19:04 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Lonjsko polje, Sunja i Sisak

Pa, ovo više nije za izdržati; već dva tjedna svakodnevno pada kiša i nisam nikamo išao motorom! I danas je oblačno no nadam se da ću izbjeći pravu kišu pa skačem na Tenu i palim na jugozapad od Zagreba. Krećem poznatim cestama niz lijevu obalu Save; preko Rugvice, Trebarjeva i Budaševa pa za Čigoč, Lonju i Krapje do Jasenovca. Već kod Prevlake počinje lagana kišica da bi se ubrzo otvorilo nebo i počeo pljusak, pa stajem kod živopisnog Društvenog doma u Lijevoj Martinskoj Vesi koji izgleda kako je valjda izgledao i tamo negdje pedesetih godina, za vrijeme kolektivizacije i zadrugarstva. Nastavljam prema Čigoču; stara seoska arhitektura Lonjskog polja me i dalje zadivljuje - te drvene, velike kuće pričaju o sasvim drugačijem ritmu i načinu življenja. Kod Jasenovca nastavljam za Dubicu i potom skrećem prema Sunji i Sisku; ovuda još nisam vozio. Cesta do Sunje je ravna kao da ju je netko ravnalom nacrtao na mapi, ali u okolnim selima se vidi još dosta kuća koje su porušene u ratu i još nisu obnovljene. Kvagu, koji smo mi paceri; pa ni poslije drugog svjetskog nije obnova trajala dvadeset godina nakon rata! No, barem je cesta dobra, za razliku od one utonule razvaline od Drenovog Boka do Jasenovca. Pred Siskom opet počinje kiša i lagano me pere cijelim putem prema Zagrebu - nosim ljetno odjelo i kako je prozračno i fino hladi za vrućih dana, tako sada ljepo i propušta vodu. Ipak ne stajem cijelim putem - koja korist da stanem i presvučem suhu majicu, kad ću za par minuta opet biti mokar. Barem znam koja će mi biti sljedeća investicija; kišno odijelo...utjehu mi pružaju suha glava i stopala - i lokalni skuteraši koji povremeno prolaze u običnoj odjeći i s grimasama na licima ;-) Između Velike Gorice i Zagreba me zahvaća pravi dugotrajni pljusak, pljušti toliko da prestajem brisati vizir na kacigi; već sjedećeg trena je ponovo pun vode. Ipak, sad bar znam kako mi se ponaša motor u dubokim lokvama, unatoč starim Sirac gumama. Valjda ću uskoro uloviti vremena i dati mu nove, Anakee šlapice, pa makar zbog toga morao zapaliti skroz do Dežele...

- 12:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.