Napokon suh dan; sunčana subota nakon valjda tri već tjedna svakodnevnih kiša! To svakako valja obilježiti nekakvom zgodnom malom turom... i krećem već uhodanim smjerom; Sljemenskom cestom preko Medvednice, spuštam se u Zagorje preko Pile u Stubake i preko pitomih bregova u Mariju Bistricu. Vrijeme je prekrasno; blago i mirno, sunčano s bijelim, čupavim oblacima koji samo naglašavaju plavetnilo i daju dinamiku cijeloj toj nebeskoj scenografiji. Cesta je dobra, tek tu i tamo posuta sipinom naplavljenom kišom proteklih dana, ali raspjevanost sunčanog dana me podsjeća na poslovicu: "Poklonjenom konju se ne gleda u zube." - i zahvalan sam na ovoj radosti.
Biram kamo ću i gledam Ivanščicu kako se smiješi - no nije još vrijeme za nju; siguran sam da su sve zemljanje staze pod debelim blatom. Ali, ako ne mogu preko nje, mogu oko nje! Zato krećem za Zlatar i Belec pa preko Budinščine za Novi Marof. Tu izlazim na staru magistralu za Varaždin, ali odmah silazim natrag na lokalnu cestu za Beletinec i kroz mala sela i brojne šume i polja na sjevernim obroncima Ivanščice odlazim za Ivanec. Do sada još nisam išao tim putem; cesta je tipična zagorska lokalna; bregovita i puna zavoja, sa pokojim iznenađenjem u vidu dionica u popravcima. Kraj je krasan i promjenljiv pa mi svaki zavoj i prijevoj otvaraju nove vidike.
|