Nastavljam od Ivanca poznatim i dragim putem preko Kuzminca i Mihovljana na zapadnom prijevoju Ivanščice za Mače gdje se odvajam desno prema Bedekovčini i Zaboku. Neposredno pred Zabokom prelazim rječicu Krapinu preko zgodnog betonskog mosta i odlazim do Oroslavja. Odlazim prema Bistri i čudim se kako se kraj promijenio - nije me ovdje bilo bar petnaestak godina - nekoć pojam zatucanosti i izdvojenosti ("kak da si iz Pušće Bistre...") sad je mjesto ugodnog življenja, pravo prijatno zagrebačko predgrađe podno sjeverozapadnih obronaka Medvednice. Tu bi negdje prolazila "Zelena magistrala", da je ikad bila dovršena - i postala nešto više od fukodroma.
Prolazim podno Kamenih Svatova kroz Jablanovec i prisjetim se dramatičnih stihova:
"Pitaj narod pri toj gori: Što će ona rosna stijena?
Tu ti narod odgovori: To su svati od kamena!"
Preko Podsuseda odlazim do frendice Flore na Trešnjevki; upravo se vratila iz Japana i Kine, večeras će kod nje sigurno biti dobra, tematska, fešta...
Post je objavljen 11.07.2009. u 17:23 sati.