U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 12.04.2008.
Ljubav?
|
boomp3.com Netom ispečenih 30-ak palačinki u petak navečer. U ušima praši disco ritam. Dobar mjuz izvlači iz umornog tijela nevjerojatne pokrete. Sačuvana muskulatura, usprkos naknadnim nepotrebnim slojevima, još uvijek savršeno dobro funkcionira, kad to zatražim od nje. Šteta što ne tražim malo češće. Da živite iza mog sjevernog balkona imali biste show program bolji od bilo kojeg realitija na TV. Aerobic s tavom za palačinke. Znate zašto danima pada kiša u Rijeci? Jer moja DsK odvuče svo sunce i njegovu toplinu sa sobom u Zagreb kad ode. Večeras se vraća, vidjet ćete lijepog vremena za vikend. Hoćemo se mi nać' ove godine? Upitaše me telefonom neki dan. I sad ja ne mogu izbaciti iz misli da je prošlo 25 godina od mature. 25, hej! A kao da je jučer bilo. Matura, i svima isto pitanje... kamo dalje? Mi bi još da traje, bar malo, ovo maturantsko veselje. Ovo se prašilo (između ostalog) Zagreb je bio pojam nečeg dalekog i velikog. Niije mi se išlo u to daleko i veliko. Imala sam svog dečka, svoju veliku ljubav... Kako da odem? Zapravo, ima veze s Jacksonovim Thrillerom. Ploča se nije mogla naći u Rijeci pa se po nju išlo u Zagreb. Neki su, usput, položili i prijemni  boomp3.com I onda prođu godine... Diplome, zaposlenja, vjenčanja, rođenja. Koliko pelena, sarmi, palačinki, razbijenih čaša, neispunjenih snova ispunjenih snova pjesama raznih godišnjica (a Jackson se totalno izbezumio) Ljubav? Možeš je zamotati u svaku tu sarmu i palačinku, toliko je dobra. Možeš je popiti u čaši crnog vina, prije nego razbiješ čašu. Možeš je, još uvijek, naći u hodnicima svojih starih škola i među listovima davno pospremljenog indexa. Nađe se i u starim trapericama s dna ormara koje nikako da baciš (nikad ni nećeš, jer živiš u nadi da ćeš ući u njih, bar još jednom). Njome omotaš ispriku da nemaš vremena za tu kavu, jer si u stisci s vremenom. (i tako sačuvaš ljubav) Ponekad izleti u psovci, jer marsijanac ne razumije previše jednostavne stvari. A iz pogleda nikad ne izlazi. Svim očnim upalama, usprkos. "Noćas bih mogla napisati najljepše stihove" Ali ove moje ne zanima poezija. Dobro, hoće li te palačinke, pitaju I da... hoće sutra biti štrudla ili tiramisu? Dan završi tako da s disco ritma prebacim na sentiš. Jackson je opet izdao Thriller. Ovaj put remastered verziju, razumije se. Baš bih mogla visoku upisati, još te dvije godine. Zašto ne? Pa ... ljubav. |
- 08:36 - Komentari (18) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||