U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
četvrtak, 27.03.2008.
Live performance (čista intima)
|
I don't know how it happened It all took place so quick But all I can do is hand it to you And your latest trick (i ja bi vrištala da sam tamo) Kakve sve misli u roju prelijeću red slova red glazbe red šunke red sira – pa u pekač izađe topli sendvič. Fini istopljeni sir koji bi se protezao i dalje da je ruka duža. Ali ruka je prekratka, kraća od istopljenog sira, kraća od slova i od muzike. Kraća od moje pameti. Kaže ona meni: pa daj jednom poslušaj bar jedan od savjeta koje daješ drugima posuđuješ ih, kao uredna knjižničarka iznajmljuješ vlastite snove a ne možeš naplatiti zakasninu kad ih zaborave vratiti. Zašto ne nabave svoje preskupi su im pa posude tvoj i zadrže ga. A sendvič se hladi, sir se stvrdnuo ne rasteže se više, puca, lomi se gubi okus i toplinu. išla bi na more ali prerano je zločesta mrkva istrunut će do kraja na dnu frižidera smežurati se i nestati jer i zločestim mrkvama vrijeme prođe APDEJT:  Otišla do grada i potpisala. Ne PROTIV-nego - ZA! ZA referendum! Red je da nas se pita što mislimo o tome. A onda ćemo reći da nismo PROTIV ulaska Hrvatske u NATO savez, već da smo ZA to da ne uđe. Idem po onoj filozofiji da ono čemu se protiviš i opireš - zapravo još više raste! Zato uvijek biram opciju - ZA! Ja sam ZA to da moćna ekipa iz EU dotrči do naših granica, (jer dalje po vlastitom propisu ne može), i lijepo zamoli da uđemo u taj njihov savez. Dosta mi je ovog prenemaganja, ne mogu više slušati zašto sve mi MORAMO u tu uniju. Na samom početku razgovora i pregovora sve je izgledalo poprilično normalno i činilo se kao da ide nekim svojim tokom, ali u što se pretvorilo kroz vrijeme? Stalno nam netko soli pamet i govori nam da nismo dovoljno dobri. Dovoljno dobri za što? Po čemu su oni bolji, koji su, čiji su to kriteriji? Ovo nije dobro - opirem se! |
- 20:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||