U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 09.02.2008.
U iščekivanju nove metle
|
O kakvom se bojkotu tu zapravo radi? Što da ne kupim u tih sedam dana? Novu metlu? Što im znači to- kupujte samo najnužnije? Već godinama kupujem najnužnije da bi moja obitelj u datim okolnostima normalno funkcionirala. Mislim, čime će nam još zamagliti vid? U "mom" trgovačkom centru, (samo zato jer je domaćeg porijekla, a i najbliži mi je) možete mi staviti povez oko očiju, obaviti ću potrebnu kupovinu i doći do blagajne. Ne mora mi nitko govoriti, ni političari, a ni sindikati kakva su i kolika su poskupljenja, to vidim na računu kojeg dobijem na blagajni. Koliko sam već puta do sada i godinama unatrag govorila da su nam troškovi života narasli za ovoliko ili onoliko posto, i čudila se kako nitko o tome javno ne govori, kako u novinama ništa o tome ne piše i kako se nitko posebno ne zabrinjava, nikakve udruge, pa tako i niti jedan od silnih sidikata. I što je sad odjednom? Bojkotirajmo ovo poskupljenje, kažu. Dobro, hoću, treba mi nova metla, i neko univerzalno sredstvo za čišćenje, ali preživjet ću sedam dana bez njih. Neću ih danas kupiti. Dragi moji svi koji pozivate na bojkot, dragi novinari koji o tome pišete i intervjuirate nas blejave ovce između polica trgovačkih centara, valjda vam je jasno da velikoj većini ljudi u našoj dragoj državi ne treba nikakav poseban poziv na bojkot. Ono što nam svima, i to – hitno, treba je netko tko će nam objaviti jedan pošten i snažan poziv na štednju i objasniti nam što taj poziv zaista znači i zašto nam je, ne samo u Hrvatskoj, nego na čitavoj kugli zemaljskoj – potreban. To što će nekom od nas računi na blagajnama biti manji za par stotina kuna ovih dana, neće promijeniti baš ništa, nadoknadit će se taj manjak u blagajnama već idući tjedan, poput onog jo-jo efekta nakon dijete. Malo je tih takvih sretnika koji svoja kolica trpaju nepotrebnim stvarima. Ako to i čine, onda to i nije neka sreća, njihovi su problemi skroz drukčije prirode. Dokle ćemo gristi te kosti koje nam bacaju, zar dok ne smrvimo baš sve zube? Bila je najava zabrane pušenja, pa potom nestašica flastera po ljekarnama. Sada bojkot kupovine. Što slijedi? Kad će - istina? Meni je svega već pomalo dosta. Konačno znam čega ću se odreći i to na puno duži period od 40 dana. Dnevnog tiska i gledanja bilo kakvih informativnih emisija. Jer, nema tog flastera ni tablete koja bi umanjila ovu moju – mučninu! (Inače, dobro sam, vidite post niže!)  |
- 15:02 - Komentari (20) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||