U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 10.09.2007.
Nedjelja, dan od fešte
|
Prijevoj Poklon na Učki, organizacija Parka prirode Učka i prvi Učkarski sajam.  Naš grad ostavili smo tamo negdje dolje... A lijep je, nije li?  Sudar zelenih očiju sa zelenom bojom šume (i Lorca u mislima...)  Tradicionalne vrijednosti, zaboravljeni zanati, vrijedne ruke ljudi sa Učke i Ćićarije... Po starinski... zašto nas to tako privlači? Možda egzotika jednostavnog života?  Štandovi su mamili prirodnim proizvodima, originalnim suvenirom i ponudom našeg kraja, za koju nismo ni znali da postoji... baš u tolikom obimu. Ljekovito bilje, gljive... Zamislite mirise.  Neke od ovih životinja su bolji glumci od pojedinih koje poznam.. I ne lažu. Nikad.  Pogledajte ih samo, oni poziraju. Boškarin, istarski vol, vjeran sluga svoga gospodara. Ogromni su, a neopisivo mirni i umiljati... Gospodar ga je tu i tamo tek dodirnuo malim štapom, oni su se okretali, namještali i pozirali. Na žalost, sve ih manje ima.  S njom bi se družila duže, da me nisu vukli dalje. Toliko bih joj toga bila ispričala, a ona bi me slušala i razumjela!  Dosta mi je da ih vidim ovako na slici, već im čujem zvuk. Sopele. (Ili sopile? vječna dilema!) 
E tu sam zastala i sjetila se Kengura. I došlo mi je milo.  Dragi Kengure, još ovdje su moje misli bile uz tebe, ali odvukli su me dalje..  Priroda ima tu čudesnu moć da nam razbistri misli. Pa su se tako razbistrile i moje, ali onako -skroz. Zahvalila sam toj velikoj moći na zdravlju i shvatila da sam sretna i da mi, osim tijela, miruje i savjest. Ne rušim dobra prijateljstva, ne otimam tuđe muževe, ne znam kako biti zlobna. I ne lažem one koje volim. I bit će mi najbolje da se ostavim ćorava posla i počnem pisati putopise. Neka ovo bude prvi. Nismo išli doma, prošli smo u Buzet, a i tamo je bila fešta.. Nastavak slijedi |
- 21:10 - Komentari (15) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||