photo by stric from the land of down under
Vjetar u kosi, a lanci oko mene.
Kako prikladno.
Sve stižem, a ništa ne dovršim.
I puno se toga događa, a ništa se zapravo ne zbiva.
(Ovo nije ni meni jasno, ali tako je nekako...)
Čini mi se, dok mnogi pišu i stvaraju, kao da ipak vlada neka velika pauza.
Ljetna? Ne znam. Griješim li?
I ja stvaram. Pišem, pjevam, plešem.. utapam se u ritmu.
A sve u mislima... u toj glavi među lancima.
Neki stih se zavrti tu i tamo
... poput površne ogrebotine
koja ne boli
ne peče
ali smeta...
i mada sam stigla slova spustiti na papir
ni ovo neću dovršiti
to su samo slova
a ljeto prolazi
možda sam tek samo još jedna žena koja polako skreće s uma, samo zato jer se nije odmorila.
|