U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
nedjelja, 21.01.2007.
Dvije od vikenda
|
Priča prva Tower center Veličanstveno... spektakularno... ogromno  Ne sviđa mi se Najdraži pozvao društvo doma na feštu od rođendana i lijepo su nas zamolili da se sklonimo na par sati... je li, ako može. Pa dobro, može. Vani oblačno, magla, kamo idemo? Ajmo konačno u taj Tower, da vidimo šta ima Možda me smeta sama koncepcija takvog zdanja, ili .. starim. Pri otvaranju su se hvalili veličinom, govorili da je najveći tu i tamo i u ovome i onome. Stoji. Hodnici ogromni, nepregledno dugački pa široki, mjesta k'o u priči. Hodali smo tri sata posvetili se posebno svakom katu, ali u 50 posto dućana nismo ni ušli. Nema knjižare. Nema slatkih malih dućana sa svim i svačim. Nema CD shopa, ne računam Techno max. Prevruće, a u kafiću kava loša! Volim glasnu muziku, ali muzika u tim hodnicima bijaše iritirajuće preglasna, a iz svakog dućana posebno, treštala je neka druga. Da te glava zaboli. Vrhunac je bio kad smo na kraju, (išli smo od vrha prama dolje) ušli u Konzum, a oni opičiše glasno k'o na koncertu - Sve je ona meeeeniii dobro što ja znaaam...normalno da sam zapjevala iz sveg glasa, ponijelo me... dok mi moja DsK nije skrenula pažnju - samo ti daj, ali ljudi gledaju... Uglavnom: izašla sam van umorna i pomalo nervozna sa zaključkom da bi nam bolje bilo da smo prošli đir po Kostabeli. Ali sad znam. (Dobro 'ajde, vi što se ne slažete samnom, nek vam bude. Možda Semeraro, ona soba...nije loša...) Priča druga  Čitam danas u Novom listu kako će roditelji moći primati informacije o ocjenama i izostancima putem SMS-a ili internetom. To preko interneta postoji u osnovnoj školi koju pohađa moj sedmaš, već dvije godine. Prvi put sam njegovu stranicu otvorila iz znatiželje, a drugi put onako - da vidim unosi li netko ocjene uopće. I nikad više. Kažu, dobit ćemo SMS o izostanku prije nego se dijete vrati iz škole... Meni je to prestrašno. Ja to ne želim. Degradacija u svakom pogledu. Prvo djeteta, zatim roditelja i na kraju i nastavnika. Ako roditelj nije do, recimo, petog razreda uspio razviti uzajamno povjerenje sa svojim djetetom, mislim da više ni neće . SMSovi tu ništa neće pomoći, dapače. Savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Mirjana Kazija smatra da je jedini cilj kontrola djece i ja se slažem s njom u potpunosti. Dijete mora ponekad i napraviti neku nepodopštinu, pa i markirati poneki sat... znati kako to izgleda kad te dočekaju zanemarene obaveze ... shvatiti ravnotežu u životu. Mene slude roditeljski sastanci i prisustvujem im s velikom mukom, jer slušam uvijek isto već dvanaest godina + sedam duplo: neopravdani, neopravdani, neopravdani... problematična djeca... Jednom mi je prekipjelo i nakon pola sata slušanja o neopravdanima upitala sam razrednicu, (nakon što mi se kćer već tjednima svaki dan javlja makar jednom s Korza, nemaju sat jer nema profesora!), a recite mi, tko će nama opravdati činjenicu da nam djeca šetaju Korzom dok mi mislimo da su u učionicama? Šuti ona. Javi se drugi roditelj - pa znate oni vam uživaju kad nema nastave. (Prosvijetlio me!) Pa jasno mi je da uživaju, ali što ako ja želim da se meni taj profesor ispriča, nije li to moje pravo, ja sam njemu poslala svoje dijete s punim povjerenjem, gdje je on? Mislim, možemo sa mi tako natjeravati do prekosutra, ali djecu nam ponekad prave bedacima, a ja svoju učim da to prepoznaju. Ako netko nabije desetke neopravdanih sati, slanje SMSa rooditelju neće ispraviti tu devijaciju, prekasno je. Problem je negdje drugdje. Ne trošite novce, ljudi moji, vratite vrijednog i ambicioznog psihologa u školu. Neka pokuša pomoći djetetu, ako već roditelj ne može ili ne zna kako. Jedini koji će iz svega ovoga izvući korist su davatelji usluge. Zaraditi će novce na našoj gluposti. I, da se razumijemo, ne postoje problematična djeca. Ne, ako pričate samnom. |
- 22:37 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||