U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 21.10.2006.
Forvardiram i nadoknađujem
|
Oni koji me duže poznaju, znaju da šizim na forvarduše koje od mene traže da proslijedim, pošaljem...i ako to ne učinim slijedi ovo i ono. A bude mi često i žao jer se u njima ponekad znaju pronaći i lijepi, poticajni tekstovi. Ovaj sam danas, tj.jučer primila na mail od drage A. koju ne poznam osobno, ali koja ima moć da me svako malo bocne-drito u herc, ali onako do kraja pozitivno. Draga A., neću ovo nikome slati dalje na mail nego ću objaviti ovdje... uglavnom tu i navrnu oni čije mailove imam i koji bi bili potencijalni primatelji. Hvala ti što navratiš i ti... čudna su ova virtualna druženja.. možda smo se i dotaknule u prolazu kroz hodnike njihove škole, možda i nismo. Jedno je sigurno, dotaknuta sam tvojim mailovima i znače mi nešto. Možda ste i pročitali već...ja nisam do sada, ali ovo što je rekla Rose treba imati negdje isprintano i pročitati svako toliko. Manje bi filozofirali o životu,a više bi ga – živjeli! Prvoga dana školske godine, profesor se predstavio i kazao nam da upoznamo nekoga koga do sada nismo upoznali. Ustala sam i pogledala uokolo, i na ramenu osjetila nježni dodir. Okrenula sam se, a iza mene je stajala starica, naborana lica sa prekrasnim osmjehom na licu. Rekla je: "Zdravo, draga. Moje je ime Ruža (orig.Rose) Imam 87 godina. Mogu li te zagrliti?" Nasmijala sam se i sa entuzijazmom joj odgovorila: "Naravno!" i ona me snažno zagrlila. "Kako to da si sada na fakultetu, u ovoj nježnoj dobi?" upitala sam je. Ona mi je šaljivo odgovorila: "Ovdje sam da bih upoznala bogatog supruga, udala se i imala djecu.." "Ozbiljno te pitam", odgovorila sam. Bila sam znatiželjna koji je bio njezin motiv za takvim izazovom: da se u toj dobi upiše na fakultet. "Oduvijek sam sanjala o tome da imam fakultetsko obrazovanje i sada se to ostvarilo", odgovorila mi je. Nakon predavanja otišle smo u kantinu na milk-shake. Odmah smo postale prijateljice. Kroz sljedeća tri mjeseca svakoga smo dana zajedno odlazile sa predavanja i pričale non-stop. Bila sam očarana slušajući priče, mudrosti i iskustva iz njenog života koja je dijelila sa mnom. Tako je kroz godine, Rose postala ikona kampa studenata lako sklapajući prijateljstva ma gdje se nalazila. Voljela se lijepo oblačiti i uživati u pažnji koju je privukla na sebe. Jednostavno je uživala. Na kraju semestra pozvali smo je da održi govor na nogometnom susretu. Nikada neću zaboraviti što nas je naučila. Predstavili smo je i ona je stala na pozornicu. Kako se spremala da započne pripremljeni govor, srušila je dekoraciju na pozornici. Bila je frustrirana i bilo joj je pomalo neugodno; nagnula se nad mikrofon i jednostavno rekla: "Oprostite mi što sam tako nervozna i uzbuđena. Odrekla sam se piva kroz Korizmu, a ovaj me whiskey sada ubija! Znam da nikada neću moći reći ono što sam pripremila, zato ću vam reći ono što znam." Mi smo se nasmijali , ona je pročistila grlo i započela: "Ne prestajemo se igrati zato jer smo ostarili; ostarimo jer smo se prestali igrati. Postoje samo četiri tajne kako ostati mlad; biti sretan i postići uspjeh. Svakoga se dana trebate smijati i pronaći humor u svakome danu. Morate imati san. Kada izgubite svoj san, umirete. Toliko ima ljudi koji hodaju uokolo, koji su mrtvi, a da to niti ne znaju! Ogromna je razlika između ostariti i odrasti. Ako imate 19 godina i ležite u krevetu cijelu godinu i ne napravite ništa korisno, ipak ćete navršiti 20 godina. Ako ja imam 87 godina i cijelu godinu ležim u krevetu, i ja ću ipak navršiti 88. Svatko može ostariti. Za to nije potreban nikakav talent ili sposobnost. Ideja leži u tome da se odrasta tako da se uvijek pronalazi prilika za promjenu. Nemojte žaliti ni za čim. Stariji obično ne žale za onim što su napravili, nego žale za onim što nisu. Oni koji se žale su ljudi koji se boje smrti." Svoj je govor završila hrabro pjevajući "Rose". Izazvala nas je da proučavamo osjećaje i da po njima živimo. Na kraju godine , Rose je diplomirala. Tjedan dana nakon diplome, umrla je mirno u snu. Preko 2000 studenata prisustvovalo je njenom sprovodu kao ženi koja ih je naučila vlastitim primjerom da nikada nije prekasno za ono što si oduvijek želio biti. Kada ovo pročitate, pošaljite ove riječi mira kao savjet svojim prijateljima, obitelji, sigurno će uživati čitajući ih.! Ove se riječi prenose kao uspomena na Rose. BITI STARIJI ZNAčI IMATI MANDAT, ZADATAK NA KOJI NE MOŽEMO UTJECATI, DOK ODRASTATI ZNAčI ODABRATI MOGUćNOST NA KOJU MOŽEMO UTJECATI. Živimo uzimajući, ali Život čini ono što dajemo. Bog je obećao sigurno slijetanje, a ne miran prolaz. Ako te Bog doveo do toga, On će te i provesti kroz to. "Dobri su prijatelji poput zvijezda..ne vidiš ih uvijek, ali znaš da su uvijek tu." A ja, ne kuham danas...dobro je i ono od jučer. Uostalom, kiša pada i ne vidi se prašina kao kad je sunčano. Znam da to ne znači da je nema. Ima je. Neka je. Što radim? Nadoknađujem. Nadoknađujem. Nadoknađujem. ... ... |
- 12:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||