U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
četvrtak, 14.09.2006.
Zadana tema: kako opravdati terorizam?
|
(Kad sam prvi put ostala trudna, upitala me moja draga, na žalost, pokojna nona: ma zašto želiš roditi dijete, pogledaj samo u kakav ga svijet donosiš... Meni tada nije ništa bilo jasno, malo sam se čak i ljutila: ja trudna i vesela, a ona meni tako! Danas je tako dobro razumijem... Polako, prema kraju svog teškog života, ona je od tog svijeta digla ruke. Čini mi se da polako, ali sigurno idem njenom stazom... Draga moja nona, kako mi samo nedostaješ...a prva praunuka ti je skoro punoljetna!) Dobro, što je s ovim našim političarima? Što su na vlasti ili blizu joj? Zvonku Bušiću ističe dugogodišnja zatvorska kazna koju je odslužio u Americi, zbog otmice aviona i pogibije policajca, i vraća se u Hrvatsku. Predsjednik Sabora izjavljuje na godišnjicu tragedije 9/11, da su metode kojima se on tada koristio odudarale od demokratskih standarda; ali on je htio ukazati na neodrživ položaj Hrvata pod srpskom hegemonijom. Smrt policajca, kaže, nije bila planirana, već poslijedica nesretnog slučaja.  Tko zna možda ni otmica aviona nije bila planirana. Đapić poručuje da tog čovjeka treba dočekati Vlada s organiziranim državnim dočekom. Naziva ga borcem za slobodu koji se koristio sredstvima koja su u ono vrijeme jedina bila moguća.  Pa što su onda teroristi našeg doba, za što se oni bore? Za slobodu? Ubojstvima, zastrašivanjem, bombama, prijetnjama? Kakva je to borba? Kakve su to metode? Ja ću opet zavapiti: što takvim izjavama poručujete svojoj i našoj djeci: Raspalite klinci kad god i kako god, sve su metode dopuštene u borbi za slobodu. Odaberite si koju slobodu želite, ne morate ni znati što zapravo znači-sloboda! Jednog dana dočekivati će vas neka vlada na crvenom tepihu, nakon što odležite više desetaka godina. Pa nema veze, vi ste borci za slobodu: - nije važno ako ste otimali avion i prestravili ljude u njemu - zaletili se u kakav neboder, zašto ne (samo, gubite doček onda) - ubili nekog, onako usput, slučajno - postigli baš ništa - svu slavu dobili ležanjem u nekom svjetskom zatvoru Već vidim na što će ličiti predizborna kampanja. Nadam se samo da je tom čovjeku, nakon muka zatvorskog života ostalo dovoljno zdrave pameti da ne dopusti da ga naši političari razvuku kao ižvakanu žvaku isključivo za svoje interese. Kome je u toj priči zaista još do Hrvatske? Čovjek je odslužio svoje. Neka se vrati doma i neka sam odabere da li želi da ga spominju i u kojem kontekstu. A mi ćemo odabrati što želimo slušati. Imamo li slobodu odabira? Nemamo? Je li to hegemonija? Udaljila sam se od teme... |
- 19:16 - Komentari (14) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||