Umrla je Marina Nemet. Bila je to moja prva filmska ljubav. Ili barem prva koja bi mi i godinama mogla biti bliska. Prva sjećanja na nju su vezana uz jednu od prvih naestničkih ljubavnih komedija u Jugoslaviji, film Ljubavni život Budimira Trajkovića Dejana Karaklajića iz 1977. godine
Šutljiva je Mirjana iz dizala u tom filmu jednostavnim, nepatvorenim osmijehom pokazala više šarma nego mnoge druge razvikanije glumice u svoje doba.
Ta je njezina uloga (i ta slika iz dizala) ostala duboko utisnuta u moje isto tako naestničko sjećanje.
Gledao sam je u još nekoliko filmova, kako onih snimljenih prije ovoga (u Družbi Pere Kvržice Vladimira Tadeja iz 1970.g.
i Seljačkoj buni Vatroslava Mimice iz 1975. g.
tako i onih snimljenih nakon njega (u Posljednjem podvigu diverzanta Oblaka Vatroslava Mimice iz 1978. g.
Vlakom prema jugu Petra Krelje iz 1981. g.
i Sto minuta Slave Dalibora Matanića iz 2004. godine.)
No šutljiva je djevojka iz dizala zasjenila sve kasnije reinkarnacije nesumnjivo darovite glumice.
|