Život pod čizmom
24.10.2010., nedjelja
ŠTO, ZAPRAVO, HOĆE TI FRANCUZI?
Neka mi oprosti Igor Mandić što parafraziram naslov njegove knjige, duhovito podnaslovljene Kataklizma feminizma. No, vratimo se Francuzima. Što, zapravo, hoće ti Francuzi? Ne govorim sad o onim maskiranim hordama Francuza koji iskorištavaju situaciju da bi provaljivali i pljačkali. Ne govorim ni o onima uniformiranima, teško naoružanima, koji su konačno dočekali da mogu istutnjiti svoje sklonosti premlaćivanju i ubijanju. Ne, govorim o onima koji prosvjeduju protiv najavljene mirovinske reforme. Problem je navodno isključivo u tome što bi Francuzi po novome, umjesto do 60. trebali raditi do svoje 62. godine. Meni, nezaposlenoj osobi koja živi ovdje i sada, razlog francuskoga gnjeva potpuno je neshvatljiv. Jedina moja želja jest raditi, i to raditi što duže, po mogućnosti do smrti. Ništa drugo nije važno, samo to jedno: raditi. I kad takvome meni kažete da nekome može biti problem to isto raditi, to je... Ne, čak nije prispodobivo ni tome da vam se netko obraća na potpuno vam nepoznatom jeziku. Ne, to je bliže tomu da vam se netko obraća na savršeno poznatom jeziku, ali totalno besmislenim aglomeracijama riječi. Nešto kao Jabberwocky uzdignut na razinu Finnegan’s Wake. Zamislite samo koliko bi sretna morala biti francuska vlada s ovakvima poput mene kao radnicima. A ovi ovdje pojma nemaju što bi s nama! |
