Život pod čizmom
23.07.2010., petak
OPROSTI MU, BOŽE KOJEG NEMA, JER GOVORI GLUPOSTI
|
Zašto ste na nedavnom predavanju u Matici hrvatskoj rekli da srpski jezik nije štokavski? Srpski se ne može govoriti čakavski ili kajkavski, pa se onda ne može govoriti ni štokavski. Štokavski je štokavski u odnosu na čakavski i kajkavski. Ako je kao da čakavskoga i kajkavskoga nema, a Srbima jest tako, onda i ono što oni govore nije štokavski. Ako pitaju što ne znači da su štokavci. I Makedonci pitaju što, i Bugari, i Rusi, pa nisu štokavci. Što je to, koji je to jezik Srba? To je srpski. I oni nisu štokavci? Jezikoslovlje je utvrdilo da jesu i utoliko to stoji jer je što obilježje, ne svih, ali većine njihovih govora, više zapadnih nego istočnih. Zato ćemo reći kako je riječ o istom slavenskom narječju kao što je hrvatski štokavski. Samo Srbi nemaju kajkavskoga, nemaju čakavskoga, nema te komunikacije. Ne razumijem? Oni imaju komunikaciju, ali ona nije ista kao u Hrvata. To nije isto kao što u Hrvata, nije isto Lič i Fužine, Lič novoštokavski i Fužine koje su južno od rijeke Ličanke čakavske, a sjeverno od Ličanke su kajkavske. A kada se svi sretnu na sajmu onda su štokavci, čakavci i kajkavci koji se razumiju iako govore drukčije. Toga kod Srba nema, u tom smislu srpski nije štokavski. A ako se gleda s dijalektološke slavenske strane onda je jasno da se u istočnoj i zapadnoj Hercegovini govori jedan oblik slavenskoga jezika koji zovemo štokavski. Dobar primjer za objašnjenje jest slovenski, i Slovenci pitaju kaj a nisu kajkavci, jer nemaju odnos prema čakavcima i štokavcima. Dakle, vi to definirate tim odnosom? Upravo tako. Po Radoslavu Katičiću, dakle, srpski nije štokavski jer srpski nema kajkavskoga i čakavskoga. A hrvatski jest jer ih ima. Ima li? Kao prvo, što je to hrvatski jezik? Tko god je završio školu u Hrvatskoj, reći će vam istu stvar: to je novoštokavska ijekavica. I koliko god se političari (jer je jezična politika prvenstveno i jedino politika, a jezikoslovlja u njoj nema ni malo) trudili tvrditi suprotno, dovoljan je pogled bilo na koji službeni dokument ove države (a po članku 12. Ustava RH je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo) da je tomu tako. Kroatisti vole reći da hrvatski jezik ima tri dijalekta: kajkavski, čakavski i štokavski. Međutim, na koji god dokument na hrvatskom jeziku da bacimo pogled, u njemu teško da ćemo naći išta primjerice kajkavskoga. Istina je upravo suprotna, ali je kroatistima toliko neugodna da je o njoj oktroirana sveopća šutnja. Nije, naime, štokavski dijalekt hrvatskoga jezika, već je hrvatski dijalekt štokavskoga jezika. U tzv. južnoslavenskim jezicima možemo, dakle, nabrojati sljedeće jezike: • slovenski jezik • kajkavski jezik • čakavski jezik (s dvije velike skupine dijalekata: sjevernom i južnom) • štokavski jezik (s dvije velike skupine dijalekata: staroštokavskom i novoštokavskom) • torlački jezik • makedonski jezik • bugarski jezik. (To što neki od tih jezika jesu priznati,a drugi nisu, stvar je politike, a ne lingvistike. Kad će Kajkavci i Čakavci imati svoju vojsku i policiju, nitko od slavista neće sumnjati u postojanje njihovih jezika.) Unutar štokavskoga jezika su potom formirana četiri književna dijalekta: hrvatski (novoštokavski, ijekavski), bosanski (novoštokavski, ijekavski), srpski (novoštokavski, ekavski) i crnogorski (staroštokavski, ijekavski). Između tih književnih dijalekata razlike su manje negoli između pojedinog od tih dijalekata i njemu susjednog jezika. Tako su, primjerice, hrvatski i srpski međusobno srodniji negoli je to hrvatski s kajkavskim ili pak srpski s torlačkim. I da, gospodine Katičiću, ako srpski već nema kajkavski i čakavski, zar on nema torlačkoga? |
