Život pod čizmom
08.09.2009., utorak
UP, UP AND AWAY!
Nakon što sam na nekadašnjem zagrebačkom Festivalu animiranog filma (sad ima jedan od onih brojnih pseudoengleskih naziva) imao prilike vidjeti film Mary & Max (i to dvaput: prvi put u konkurenciji, a drugi put na večeri nagrađenih filmova – film je s pravom dobio nagradu publike, a s nepravom izgubio glavnu nagradu Festivala) bilo mi je teško povjerovati da ću uskoro imati prilike vidjeti i približno toplu priču o ljudima i odnosima među njima, a pogotovo ne iz nekog holivudskog studija. Uostalom, Hollywood već odavno ne zna snimati takve pripovijesti (pa radi katastrofalno nepotrebne remakee), a kad mu se neka i omakne, to je greškom. Oprostite, nismo htjeli. No film Up  me razuvjerio. Da se razumijemo: Up nije bolji film od Mary & Max. Daleko od toga. Up je holivudski produkt, i to još distribuiran po jednom od najmoralizatorskijih studija na svijetu. Teško da takvo što može dostići djelo nastalo u neovisnoj australskoj neovisnoj produkciji. No Up ima vrlina koje ga izdižu daleko iznad recentne holivudske štancaone. Up je prvenstveno pripovijest o prvoj ljubavi koja traje cijeli život, pa i duže od toga. Carla i Ellie još u dječjoj dobi poveže obožavanje pustolova Charlesa F. Muntza i njegovih putovanja i otkrića. Ono postane temelj njihove ljubavi i zajedničkog života. Plan im je bio jednog dana da zajedno posjete Muntzovo odredište Paradise Falls (navodno inspiriran stvarnim Parakupa-vena ili Kerepakupai merú u Venezueli) na platou koji podsjeća na goru Roiramu (onu istu na koju je Arthur Conan Doyle 1912. g. smjestio svoj The Lost World) na tromeđi Venezuele, Brazila i Gujane. No novci koje su Carl i Ellie štedjeli za taj put uvijek su odlazili na trenutne troškove. Nemogućnost da imaju djece (i nepostojanje očinske figure poput dr. Milinovića da im izmisli zakon kojim je (ne) mogu dobiti) i Elliena smrt prepustili su Carla samom sebi i kući koju su zajednički pretvorili u toplo obiteljsko gnijezdo. Tu ću se zaustaviti samo da napomenem da je cijeli njihov zajednički život ispričan u kakvih pet minuta filma bez ijedne riječi. Ne želeći pokopati ostatak filma, ne mogu ne ustvrditi da je ovaj prolog njegov najbolji dio, čisto što se tiče filmske (i filmične) naracije. Kad mu u životu više ništa ne preostane, Carl izlaz iz škripca odluči potražiti krenuvši na put koji su Ellie i on planirali cijeli život. Još kao djeca, i ona i on su zamišljali svoj Spirit of Adventure, Muntzov zračni brod. U njezinoj mašti je to bila napuštena kuća, ona ista koju je kasnije mladi par pretvorio u topli dom, a u njegovoj balon napunjen helijem. Kad je odlučio krenuti na put, Carl je spojio njihove dvije maštarije i svoj dom podigao u zrak nebrojenim šarenim dječjim balonima napunjenim helijem. Ta je pitoreskna kućica postala metonimijom Elliene nazočnosti za cijelo vrijeme trajanja njegove pustolovine. Onog trenutka kad ostane bez nje, Carl gubi Ellie po drugi put. Osim u svojim sjećanjima. Možda vas čudi što pišem tek o kakvoj polovici filma, no to je ono što me njemu najviše privuklo. Naravno da Carl tom avanturom postiže katarzu i da na kraju imamo tipični holivudski happy ending, no time se začudo ne umanjuje ona topla priča o ljudima i međuljudskim odnosima koju sam spomenuo na početku ovog teksta. |
