Život pod čizmom
12.08.2009., srijeda
MOMAČKA VEČER
Davno sam gledao ovaj film (Bachelor Party iz 1984. g.). Vjerojatno je riječ o prvom filmu u kojem sam imao priliku vidjeti Toma Hanksa. Bilo je to doba dok je on još glumio zanimljive i zabavne uloge prije negoli je evoluirao u izmučenog junaka Spielbergovih filmova (iako mu se mora priznati da je u filmu Catch Me If You Can iz 2002. g. ulogom Carla Hanrattyja, detektiva lišenog svakog smisla za humor, dosegao nekadašnje visine komike). Bio je to Tom Hanks prije filmova Big (1988.), Turner & Hooch (1989), Joe Versus the Volcano (1990.) i Sleepless in Seattle (1993.). Bilo je to doba, da parafraziram Eda Chigliaka, »kad se Tom još nije sramio biti zabavan«. Hanks je kasnije, kao i mnogi vrhunski komičari (Jack Lemmon, primjerice), ozbiljnost svoje glume pokušao zapečatiti nizom ozbiljnih uloga u ozbiljnim filmovima. I tako smo dobili filmove Philadelphia (1993.), Forrest Gump (1994.), Saving Private Ryan (1998.), The Green Mile (1999.), Cast Away (2000.), Road to Perdition (2002.), The Terminal (2004.),... Uvijek se pitam kako to komičari ne uviđaju da je biti dobar komičar veći glumački uspjeh negoli biti veliki tragičar. Publiku može rasplakati i uzrujati svaka trećerazredna hispanska sapunica, ali je nasmijati mogu samo najveći talenti. Možda je još zabavnije od gledanja mladog Hanksa kako se bezbrižno prepušta ulozi bezbrižnog Ricka Gasskoa uočiti drugog mladog glumca u danima prije negoli je postao zvijezdom. Ili barem zvjezdicom. Naime, Rickovog prijatelja Rykoa glumi izvjesni Michael Dudikoff, godinu dana prije negoli se filmom American Ninja uspeo na pijedestal junaka B-akcića, neke vrste drugoligaškog Schwarzeneggera ili Stallonea. (Dudikoff je glumio epizodu i u kultnom filmu Tron iz 1982. g.! Ima li ha tko?) Bivši maneken se odlično uklopio u opuštenu atmosferu partijanera. Ni traga od budućih borilačkih umijeća. Velim, ovaj sam film gledao jako, jako davno. Baš me zanimalo je li doista toliko zabavan kakvim ga pamtim ili sam ja možda bio... pa tako... pomalo priprost u te dane. Uz veliko sam olakšanje otkrio da me film i dan-danas zabavlja kao i nekoć. (Moj strah je bio opravdan i izazvan nedavnim reakcijama prijatelja koji su film Čudesna šuma ponovo gledali u odrasloj dobi. Jedna je prijateljica opetovano gledanje omiljenog joj dječjeg filma popratila riječima: »Ovo je bila greška. Velika greška!«) Bachelor Party ne nudi neke velike mudrosti, nije baš Citizen Kane II niti Solaris 3, ali je, ponavljam, zabavan. OK, sad možda i pretjerujem u negativnosti, jer film ipak pokazuje kako jedan naoko neodgovorni i neozbiljni lik, sam Rick, može biti itekako ozbiljan i odgovoran u životnim situacijama u kojima se to od njega traži. (A to je istina za velik broj nas, naoko neodraslih dječaraca!) Iako pristaje na tradicionalnu momačku večer, koja uključuje sve ono što je »no no!«, Rick ne želi ničim ugroziti ljubav koja spaja njega i njegovu Debbie. Momačka večer ionako prvenstveno služi zato da se ispucaju njegov brat Stan i prijatelji O’Neill, Rudy, Gary, Ryko i Brad Mollen. Ovoga glumi Bradford Bancroft nudeći nam duhovitu viziju suicidalnog deprimiranog ovisnika. Uglavnom, sve je počelo tri godine ranije, kad je Tawny Kitaen svom prijatelju Bobu Israelu organizirala momačku večer. Nadahnut zabavom, Bob je odlučio snimiti komediju o tom urbanom ritualu. U poslu mu se pridružio propagandist Ron Moler. Obojici je to bio prvi producentski pokušaj, pa su financijere projekta, umjesto scenarijem ili pak sinopsisom (koji još nisu bili ni napisani) privukli lažnom propagandnom kampanjom za film. Zainteresirali su kompaniju Twin Continental Films. Uz njihovu je financijsku pomoć, i uz pomoć Bobovog brata Neala, nastao i scenarij. Izvršni je producent Joe Roth u njemu prepoznao mogući komercijalno uspješni film, pa je njime i propagandnom kampanjom uspio privoljeti 20th Century Fox da film distribuira. Dva je dana nakon početka snimanja, sredinom 1983. g., sve stalo, jer su producenti bili nezadovoljni nekim od odabranih glumaca. Debbie je, buduću mladu, prvotno trebala glumiti Kelly McGillis, ali su producenti ocijenili da nije dovoljno lijepa ni seksi. Ricka je, budućeg mladoženju, prvotno trebao glumiti Paul Reiser, ali su producenti ocijenili da između njega i Kelly nema dovoljno kemije. Razmatrali su par anonimki za ulogu Debbie, Juliju Louis-Dreyfus i Lindu Hamilton, te nekoliko anonimaca za ulogu Ricka, Jima Carreyja, Tima Robbinsa i Howieja Mandela. Na kraju su se za ulogu Ricka odlučili za isto tako nepoznatoga Toma Hanksa, koji je dotad glumio tek u televizijskim serijama i filmovima, a na velikom ekranu se pojavio samo dvaput, u filmu He Knows You’re Alone (1980.) i Splash (1984.). Ulogu Debbie je preuzela organizatorica inspirativne večeri, Tawny Kitaen. Još je jedan glumac, Andy Bumatai, koji je trebao igrati Rudyja LeFortea, zamijenjen novim, Barryjem Diamondom. Danas nas može zapanjiti količina u filmu popušenih cigareta. No to su bile osamdesete kad se duhan još mogao slobodno šetati i izvan koncentracijskih logora. (Da se razumijemo, ja sam nepušač i jezivo mi prija kad po povratku iz gostione ne bazdim po neočišćenom krematoriju!) Uostalom, nema nikakvih naznaka koje bi nas mogle uputiti da se u filmu doista konzumira duhan. Na to ne upućuje čak ni ponašanje likova u filmu. Uz dim, u filmu ima dosta scena koje uključuju alkohol, ali to je većinom ipak pivo. A znate kakvo je američko pivo, zar ne? “Like making love in a canoe.”* Ni upotreba raznih drugih sredstava za podizanje raspoloženja nije rijetkost, što nas ne treba čuditi obzirom na lik Brada Mollena. No od svih tih štetnih tvari nitko ne strada. Barem među dvonošcima. Jedina žrtva je predozirana mula. (Unatoč uvriježenom mišljenju da engleski ne razlikuje mulu od mazge, jezik ima riječi za oba hibrida, redom: mule i hinny.) Uostalom, što mula ima tražiti na momačkoj večeri? (Kako je prošvercana u hotel jest priča za sebe!) Pa, ovaj, trebala je sudjelovati u jednoj od obvezatnih razuzdanih točaka zabave, koja je uz nju uključivala i ženu. Ne znamo točno što su njih dvoje trebali činiti, jer se mula predozirala prije kraja točke, ali mislim da bi dedukcijom mogli nekako doći do rješenja te zagonetke. Kad smo već kod razuzdanosti, treba primijetiti da u filmu nalazimo puno golotinje. Puno, barem, za srednjostrujaški proizvod kakav Bachelor Party jest. Bivšu Rickovu djevojku Tracey vidimo golu od glave do pete (sprijeda), pa glumici Monique Gabrielle možemo samo čestitati na izvrsno odglumljenoj ulozi. Inače, ima tu i raznih kurvi (pravih i lažnih), čije igre (onih pravih) ne vidimo izravno, nego tek putem izraza lica zaprepaštenih gledateljica. Potom žene odlaze u klub s muškim striperima, među kojima ima i vrlo obdarenih (Nick the Dick; no glumac Brett Clark to dočarava isključivo svojom glumom i zvučnim efektima). Osim svega navedenoga, golih grudi ima kao u prosječnoj noći na Zrću. A zahvaljujući intervenciji svojih cura/žena/tsl., muškarci gledaju pornić koji je izrezaniji nego što su bili vesterni po kinima u predgrađima (dok ih je još bilo). Ako još tome dodamo da likovi ne biraju riječi, nije čudo da je film naišao na cijeli niz ograničenja u distribuciji: bio je zabranjen/nepreporučljiv za mlađe od 12–18 godina (kako gdje). Tim je šokantnija odluka RTL-televizije da film prikaže prije udarnog termina (koji na hrvatskim komercijalnim televizijama, jer drugih niti nemamo, počinje oko 10–11 sati navečer i traje do kakvih 9 ujutro), već u 20 do 9 navečer! No ovako su se barem i današnji mladi mogli uvjeriti da su se i u osamdesetima radile sve one stvari koje upražnjavaju i oni danas. (Tek toliko da im zagadim snove: radili su ih i njihovi roditelji, bake, djedovi,... Mwuahahahaha!) Hoće li Rickov brak završiti isto kao i Stanov? Ne vjerujem. Ili barem to ne želim! *Fucking close to water. |
