Zivot u Zabolandu
29.01.2017., nedjelja
Semafor
|
Na biciklu prilazim semaforu na povecem krizanju. Ispred mene na biciklu mama i kcer u sjedalici iza. Curica od jedno pet godina pruza ruku da pritisne gumb za zeleno na semaforu. To je ocito njen zadatak i ona ga ponosno izvrsava. Medjutim majka ceka tek desetak sekundi i pokrece bicikl preko ceste, gdje u tom trenutku nema automobila. “Kroz crveno?” – kcer pita na glas sva u nevjerici. “Pa ne smijes kroz crveno!” – ocaj u glasu petogodisnjakinje ostaje u zraku bez odgovora. |
11.01.2017., srijeda
Zemljopis
|
Tjedan dana prije Bozica me zaustavila policija. Bila nedjelja ujutro i sa frendom sam se dogovorio na jednom parkiralistu pored autoceste tzv. carpool. Tamo smo trebali ostaviti jedan auto, pa onda zajedno nastaviti za Utrecht. Bila je nedjelja ujutro. Ja sam stigao par minuta prije deset i cekao pored auta. U taj cas na parkiraliste dodje policijski auto. Mic po mic napravi krug po polupraznom parkingu. Kada su prolazili pored mene, ja im mahnem. U taj cas me zove frend i ispada da je on shvatio da se nalazimo kod slijedeceg izlaza, pa ja sjedam u auto. Policijski auto vise nije bio na vidiku. Na cesti nigdje nikoga. N skretanju za autoput cekam zeleno na semaforu. U tom trenutku ispred mene odjednom ukoso dolazi policijski auto. Citam natpis: „Politie – volgen“ - slijedi me. Stajemo sa strane. Dva gospodina prilaze mojem vozilu. „Dobar dan!“ „Dobar dan!“ „U RDW registru pise da ovaj auto glasi na ime T. Jamicica. Jeste li vi taj?“ „Jesam.“ „U RDW registru pise takodjer da T. Jamicic nema vozacku dozvolu. Imate li vi vozacku dozvolu?“ Aha, sve mi je jasno. „Imam. Samo malo.“ Iz novacanika vadim hrvatsku vozacku, koja vrijedi u EU. Na vozackoj pise velikim slovima HR. Pruzam je policajcu. „Aha, to je madjarska vozacka.“ – bubne policajac i ostane ziv. Bas kao i devedeset posto Zabolandjana i on misli da HR oznacava Hongarije (Madjarsku). O tome da oni isto tako misle da jos uvijek postoje zemlje istocnog bloka bolje da ne pricamo. „Ne, to je hrvatska.“ – ispravih ga blago iritiranim glasom. Dodavsi: „A ovo je i moja boravisna dozvola.“ – jer znam da me uvijek to traze. „Sve je u redu gospodine. Zelimo vam ugodan dan.“ Ah, taj zemljopis. |