Nije na Drini. Na Moravi.
Prvo jedna fotka koju nisam objavila u postu o Jagodini. Automat za pržene krumpiriće. Sreća da ih nema kod nas. Ne bi kroz vrata mogla proći.
Dakle, Ćuprija.... Kaže teta Wiki da je Ćuprija naselje u središnjoj Srbiji i središte istoimene općine od svojih dvadesetak tisuća stanovnika. Inače, "ćuprija" znači "most". Da vas ne davim kopi-pejstanim povijesnim činjenicama, reći ću samo da je oblast Ćuprije nastanjena još od kamenog doba i ima jako bogatu povijest. Koga zanima neka gugla. Većinu ne zanima pa idemo dalje.
Evo što nas je dočekalo na ulazu u grad. Znam da je naš dolazak za svekoliko pučanstvo i čitav grad bio povijesni događaj i da su nam htjeli izraziti dobrodošlicu, ali mislim da su se malo zajebali....
Evo mosta, tj "ćuprije". Jedan od najužih mostova s dva prometna traka. Općenarodno veselje nastane kad se susretnu dva malo veća vozila ili jedno veliko vozilo i neki mikro autić s poslovično ženskim čeljadem za volanom. Prvom prilikom ću doći svojim autom da osvjetlam obraz svim vozačicama. Meni osobno taj most ne djeluje osobito uzak. Kod nas u Primorju i Istri ima bezbroj dvosmjernih strahovito uskih uličica, cestica i prijelaza.
MUZEJ HORREUM MARGI RAVNO
"Horreum Margi", u prijevodu "žitnica Morave". Jer se u rimsko doba žito iz cijelog Pomoravlja prikupljalo u garnizonu koji se nalazio na području današnje Ćuprije. U srednjem vijeku grad se nazivao Ravno, a ime je vjerovatno dobio po dolasku Slavena na Balkanski poluotok. Danas muzej u Ćupriji nosi to ime.
Što se samog muzeja tiče, osnovan je 1954. godine. 1965. nakon izlivanja rijeke Ravanice zgrada muzeja pretrpila je znatnu štetu i muzej zatvaraju. Dio eksponata je nestao, jedan dio sačuvanog materijala nalazi se u Narodnom muzeju u Beogradu, a jedan u Zavičajnom muzeju u Jagodini, dok je manji dio ostao u Ćupriji. Od tada pa sve do 1993. grad arheoloških nalazišta nije imao muzej. Zahvaljujući iskopinama najstarijeg naselja i nekropole bronačnog doba muzej ponovo započinje sa radom na novoj lokaciji u sustavu samog nalazišta (preuzeto s www.cuprija.rs).
Akademski slikar i direktor muzeja Novak Novaković ( inače, jako dobar prijatelj moje sestrične) osobno nas je proveo muzejom pa smo imale i najstručnije moguće vođenje.
Što se slikarstva tiče, cijenim, ali ne pratim. Ne bi se moglo reći baš da sam totalni tudum jer ipak je moja maturalna radnja bila iz likovne umjetnosti. Kakve veze ima likovna umjetnost s poslovnim dopisivanjem na stranom jeziku znao je samo Stipe Šuvar s njegovim famoznim "usmjerenim obrazovanjem". Ali to je neka druga priča. Da ne serem više, htjedoh reći da se u slikarstvo baš i ne razumijem, ali što je - tu je. Dakle, posebnost slikarske postave muzeja je u tome što su na jednom mjestu objedinjeni razni slikarski pravci i umjetnici različitog likovnog obrazovanja. Drugim riječima - od profesionalaca do amatera. Možda je glupo reći - amatera, jer talent je talent sa školom ili bez nje.
S osobitim ponosom predstavljam vam sliku moje tetke:
I par slika koje su mi se jako dopale:
A ova skulptura me se osobito dojmila:
Gospodin Novak nas je počastio kavom u svom uredu.
Ovo je jedna od njegovih slika:
Dakle, Novak Novaković..... to je jedna vrlo osebujna ličnost. Jako ugodan sugovornik, pravi gospodin i pravi domaćin. Obožavam ljude koji furaju neki svoj posebni stil poput naše Josipe Lisac ili Nine Violić sa svojim Borosanama. Ovi Novakovi ufitiljeni brčići su naprosto fascinantni. Na odlasku smo dobile i poklon, također njegovih ruku djelo.
"Ćuprija u spirali"
Nadam se da se neće ljutiti što sam objavila i njegovu fotku, ipak je on javna osoba i do sad se već navikao na publicitet.
s Novakom smo se družili i uveče uz pivo i girice.
Nisam očekivala da ću u središnjoj Srbiji jesti - girice. Za divno čudo nisu uz njih poslužili ni kruh ni lepinje ni vruća domaća peciva. Te su girice bile nešto poput čipsa ili kikirikija. Grickalica uz pivo. Naravno, dobrano zasoljene da bi se čim više pilo. Nije mi bilo neobično što su uz njih poslužili tucanu ljutu papriku (prestanite se cerekati perverznjaci zagoreni, tucano ne znači uvijek - "ono"). Zaprepastilo me što smo u zdjelici dobili i Vegetu (ili neku sličnu industrijsku mješavinu začina). I onda domaći te girice prvo umoče u Vegetu, pa u ljutu papriku i udri.
Odlično pivo:
Ne znam za vas, ali meni je ovaj naziv za dućan super:
U Ćupriji je u našu čast bila organizirana i obiteljska večera u jednom restoranu uz živu muziku. Inače, not my cup of tea, ali kako se ono kaže: kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin? Ipak, nitko me nije uspio natjerati da plešem kolo.
Ali ovo mi je sasvim dobro išlo....
Nisam vjernica, to već znate, ali znate i da poštujem sve vjernike i sve vjere. Ovaj "sveti" kutak u kući mojih rođaka baš mi je nekako simpatičan.
I nešto za moju dušu....
Sad bi za kraj trebalo nešto efektno da stavim točku na "i" u ovom postu. Jebi ga, da me ubijete ne mogu smisliti nikakav bombastični kraj. Pa ćemo standardno školski, već viđeno i prevaziđeno:
Toliko za ovaj post, a u idućem nastavku - Beograd.
Fuck, sad mi propao faktor iznenađenja......
komentiraj (11) * ispiši * #
