Naša prekodrinska turneja započela je s Ćuprijom i Jagodinom. U Ćupriji smo bili smješteni, a u Jagodinu smo odlazili turistički. Jagodina je jedan živahan gradić od cca 36 000 stanovnika koji nas je ugodno iznenadio, da ne kažem i oduševio u svakom pogledu. Kad mi Opatijci negdje otputujemo jedva čekamo da nas pitaju odakle smo, tako da se možemo kurčiti i preseravati. Sam b(l)og zna da ne robujem predrasudama, ali kad nam je rečeno da ćemo prvo malo turistički u Jagodinu, skrušeno priznajem da mi je prva pomisao bila: what the fuck? Što se ima za vidjeti u Jagodini!? Imam u svoju obranu reći da pretpostavljam da se većina Hrvata kao i ja razumije u turističku ponudu centralne Srbije otprilike isto kao i Mara u krivi kurac (što je, mislili ste da sam se izliječila od prostačenja, kako da ne....). Što se mene tiče, znala sam da je Jagodina bivše Svetozarevo i da je poznata po Jagodinskom pivu. Ako mene pitate, i to je nešto.
Ispostavilo se da Jagodina putnicima, turistima i slučajnim namjernicima nudi jako puno. Mogli bi čelnici naših turističkih zajednica ovdje štošta naučiti.
Pa, krenimo laganini.....
MUZEJ VOŠTANIH FIGURA
Dežurna njurgala primjetit će da vjerodostojnost možda i nije posve na visini, ali za b(l)oga miloga, sama ideja je genijalna. Postoji li negdje u Hrvatskoj uopće muzej voštanih figura? Eto prijedloga broj jedan za TZ Grada Opatije.
Novak Đoković
Josip Broz Tito
Nikola Tesla
Desanka Maksimović
Vuk Karadžić
Kočija (prava, normalno)
AQUA PARK
Aqua park nalazi se sklopu sportsko-turističkog kompleksa potok "Đurđevo Brdo". Sadrži sve i svašta, između ostalog i "Extremni Tobogan" dužine 150 m na visini od 15 m. Eto još jednog prijedloga za TZ Opatije.
ZOOLOŠKI VRT
Djetinjasta kakva jesam, u prvi mah sam bila oduševljena spoznajom da u Jagodini postoji i zoo vrt. Međutim, oduševljenje mi je ubrzo splasnulo jer životinjama je ipak mjesto na slobodi i u svojim prirodnim staništima.
Ovo definitivno NIJE treći prijedlog za TZ Opatije.
Da, ovo su piranje. Da, stvarno, da li se kaže "pirane" ili "piranje"?
Siroti burmanski piton,veći je od tog jadnog terarija u koji su ga strpali
Od ovog prizora pucalo nam je srce, dok sam živa neću zaboraviti izraz u očima ovog lava.
ŠETALIŠTE PARK "ĐURĐEVO BRDO"
Eto, barem na parkove Opatija još uvijek može biti ponosna. Mi imamo kamelije i fontane, a Jagodinski park osim fontana ima i umjetni vodopad (koji na žalost nije bio u funkciji za vrijeme našeg boravka). Eto i trećeg prijedloga za TZO.
Fotka preuzeta s neta: umjetni vodopad:
ETNO KUĆA "KONAK"
Nemam vam što objašnjavati, je li tako? Reći ću samo da je etno kuća na vrh brda s kojeg puca pogled na panoramu Jagodine. To što mene osobito ne impresioniraju panorame koje ne uključuje more ili barem neku veću rijeku je moj problem.
SAKRALNI OBJEKTI
Meni su te pravoslavne crkve baš slatke, onako buckaste.
Dakle, to što nisam vjernica ne znači da ne volim otići pogledati neki sakralni objekt. Bila to katolička ili pravoslavna crkva, džamija ili što već. Gdje god sam do sad putovala obavezno sam razgledala i crkvu/katedralu/džamiju. Također sam primjetila da znam više o religiji od pojedinih velikih vjernika. Za mene je to pitanje opće kulture, ali to je sad neka sasvim druga priča.
MANASTIR RAVANICA
Ako ćemo cjepidlačiti, Manastir Ravanica pripada općini Ćuprija pa bi o njemu trebala pisati kad budem pisala o Ćupriji. Međutim, neću cjepidlačiti. Posjetili smo ga usput na putu za Jagodinu pa neka njega ovdje.
Neću vas daviti povijesnim činjenicama, za to imate tetu Wikipediu. Glasovita je njihova biljna apoteka u kojoj monahinje pripravljaju navodno čudesne tinkture i meleme po recepturi koja se prenosi usmenom predajom.
I tek da znate, fotografiranje unutrašnjosti manastira je zabranjeno, tako da ne cvilite kako su fotke mutne. Možda su mutne, ali su ekskluziva. Da bi došle do tih ekskluzivnih fotki kćer i ja smo se morale "zabraditi" (ma ne zarediti, alo.....). Naime, postoji strogi dress code za žene. Moraju biti u suknji i imati maramu na glavi. Za neupućene poput nas postoji mogućnost "posudbe" suknje i marame koje se nalaze u drvenom sanduku na ulazu. Aha.... kako da ne.... mo'š mislit' kako ću vam pokazat fotku sebe "zabrađene".....
NOĆNI ŽIVOT I KULTURNO UZDIZANJE
Kad ste zadnji put bili u kazalištu? U Jagodini ljudi obožavaju ići u kazalište isto kao što Milo Hrnić obožava ići u banku. Kazalište ima malu, ali preslatku salu, otprilike nešto kao neko omanje riječko kino. Inače, moja sestrična je glumica pa smo išli pogledati kako ona to radi u predstavi "Juriš u budućnost". S obzirom na to da je prije početka predstave publika uljudno zamoljena da ugasi svoje mobitele i ne fotografira tijekom predstave ovog puta ništa od ilegalnih fotki (a u crkvi možeš, je li sotono nijedna, reći će sada mnogi od vas).
Inače, ova prestava je već jako dugo na repertoaru, a sala je bila gotovo pa puna.
Btw, nemam pojma zašto ne mogu nikako okrenuti one fotke koje nisu okrenute kako spada pa mi to ne nabijajte na nos u komentarima. Blagodarim.
NOĆNI ŽIVOT
Nismo nešto osobito tulumarile (točnije, nismo uopće). Ali da smo htjele - mogle smo. Grad je jako živ i ima odličnih mjesta. U ovoj pivnici u centru Jagodine bile smo dvaput. Najviše mi se dopalo što u Srbiji u gotovo svakom kafiću imaju "tursku" kavu, samo što je tamo zovu kao i u Bosni - "domaća". Bosanci je inače zovu ponekad i "Bosanska".
ŽITO (KOLJIVO)
Dvoumila sam se da li napišem poseban post o gastro ponudi Srbije ili da usput ubacim koju fotkicu i činjenicu. Možda učinim i jedno i drugo. U slučlaju da odustanem od posebnog posta evo nekih zanimljjivosti (barem će gurmanima biti zanimljivo). Dakle, što je to "žito"? To je poslastica od zrna kuhane pšenice sa dodatkom oraha i šećera. Netko kuhana zrna melje, a netko ne. Žito je simbol vječnog života, povezuje žive i umrle članove obiteljij, također je i simbol uskrsnuća jer posijana zrna pšenice donose novi život. Poslužuje se u određenim prilikama kao što su slava ili sahrane, ali može se ponekad pronaći i u nekim slastičarnama gdje ga poslužuju sa šlagom. Mi smo ga uspjeli pronaći u jednoj slastičarni. Nisu nam ga, doduše, poslužili sa šlagom, ali nema veze. Što je to "slava"? To je obiteljski blagdan u kojem se svetkuje svetac kojemu je ta obitelj zavjetovana. Ali sad smo se već vratili na temu religije, a mi govorimo o klopi. Doduše, s obzirom na to koliko ja volim papati meni hrana i spada pod kategoriju - religija.
Ovako to poslužuju u slastičarni:
A ovako izgleda (fotka preuzeta s interneta) kad se poslužuje "kako bog zapovijeda":
SHOPPING
Ima svašta u Jagodini, ali ja baš i nisam neka velika ljubiteljica hodočašćenja po buticima i dućanima (stvarno sam izrod ženski) pa ćete po tom pitanju ostati zakinuti. Jedina moja akvizicija bila je torba s resicama kupljena u kineskoj robnoj kući (nemam fotku).
Mislim da vam je za danas dosta.
Update: Post sam pisala više od dva sata. I imala gomilu misterioznih tehničkih problema. Neke sam riješila, a neki su ostali u kategoriji "dosije X". Na primjer, one fotke koje su se same okrenule kako ne treba i to se više nije dalo ispraviti. Ili one fotke koje su ispale puno manje od ostalih, a jednako sam kao i kod svih drugih odabrala opciju "jako velike". Valjda se više i editor zblesirao od silnih fotki. Uslijed svih tih peripetija neke fotke su na kraju ostale neobjavljene. Npr "glavna" fotka Manastira Ravanica:
Jagodinsko pivo: Bez "Čiče" nema priče!
Ne mogu vjerovati! Pa nemam ni jednu fotku pive! Pa, kad već uzimam fotku s neta da vam kopi-pejstam i priču.
Legendarni Milosav Mitrović zvani deda Losa živio je u jednom selu u blizini Jagodine. U prvom svjetskom ratu je teško ranjen i amputirane su mu obje noge, ali žilavi čiča je puzao i bavio se poljoprivredom. Kasnije je nosio proteze i radio s njima i govorio da gubitak nogu smatra svojevrsnim odlikovanjem: " Bolje da sam izgubio noge nego da su mi podigli spomenik", šalio se.
Često je boravio u Jagodini i svoje brčine namakao u pivsku pjenu u glasovitoj "Šarenoj kafani". Tamo je upoznao neke radnike pivovare koji su radili u komercijali. Fotografirali su simpatičnog djeda i tako je naljepnica s njegovim likom osvanula na boci. Imao je pravo besplatno piti pivo u bilo kojoj kafani u kojoj se točilo Jagodinsko. Njegovi potomci danas žive u Beogradu, a lik čiče koji se smiješi na etiketama jagodinske pivovare zaštićen je u Međunarodnoj instituciji za zaštitu intelektualnog vlasništva u Ženevi (preuzeto sa "Srbijadanas.com").
komentiraj (14) * ispiši * #
