Moja jedina veza s Murterom je ta da sam bila betinska nevista (čitaj –bivši muž mi je iz Betine). U svog bivšeg nisam se zaljubila baš na prvi pogled, ali u otok Murter jesam. I kad god dolazim osjećam kao da sam stigla kući, iako sam u petnaest godina braka bila na Murteru možda dvanaestak puta.

Pretpostavljam da sam najviše oduševljena blizinom mora. Ima li ljepše stvari nego kad se ujutro probudiš i ne samo da vidiš s prozora more nego osjećaš i njegov miris i čuješ šum valova......
Pogled kroz prozor ( i kroz mrežu za komarce):


Odmah napominjem da ću u postu koristiti i nove i stare fotke tako da ne bude poslije - koga ona to zajebava, priča o jeseni a na slici kupači.

Hajde da za promjenu ovaj nazovimo ga putopis odradim kako spada. Ono – povijesne, zemljopisne, gospodarske i ine činjenice... Slijedi malo kopi-pejstanja:

Najstariji kamen povijesne baštine na otoku je Murteru je još u iz doba Liburna. Stari Liburni uočili su ljepotu ovog mjesta i tu su bacili sidro, a o tome nam svjedoči Liburnska Gradina na brdu Gradina između mjesta Betine i Murtera. Možete se popeti na Gradinu, lako ćete je vidjeti jer na vrhu brdašca se nalazi veliki križ iz novijeg doba.Tragove Liburna pratimo i u Jezerima iznad uvale Murtar (2 km južno od mjesta) tamo ćete vidjeti kamenu gomilu, koja je neobičnog oblika, mještani je zovu Pudarica. I na poluotočiću Murterić pronađena je jedna manja Gradina iz Liburnskog doba.

I stari Rimljani nisu mogli odoljeti ljepoti ovog otoka, osnovali su grad Colentum (1/6 st.) po Kristu koji se nalazio između mjesta Betine i Murter. Najstarija naselja na otoku su Jezera i Velo selo (Villa Magna, današnji Murter) a mlađa Tisno i Betina. Najstarije svjedočanstvo povijesne baštine Tisnog, pronaći ćete u uvali Makirina. Tamo je romanička crkva sv. Martina s kraja 11. stoljeća. Na istom lokalitetu nalazi se i kompleks rimske vile rusticae, trobrodna bazilika i srednjovjekovni grobovi. Najveći dragulj mjesta Betine ponosno se uzdigla na brežuljku, barokna crkva sa zvonikom, sv. Frane Asiškog iz 1601. godine. Jeste li znali da su betinjani vrsni stari brodograditelji? Od 18 st. u Betini je jačala zanatska djelatnost u kojoj naročito mjesto zauzima brodogradnja. Drvena brodogradnja u Betini stara je više od 260 godina i uz korčulansku je nastarija na Jadranu.

Šetajući Betinom uočit ćete tragove starih pločnika rađenih od oblutaka, ta je praksa popločavanja ulica bila kroz 18. i 19.st. u nekim dalmatinskim mjestima.“Žalo ili oblutci su kamenčići u tisućama zaobljenih formi u igrama morskih valova,u mjenama oseka i plima,da bi još topli od sunca i mirisima algi bili probrani na šljunčanim plažama,vrijednim rukama preneseni i ugrađivani u pločnike bezbrojnih uličica i kuća”-Ivo Šprljan.

To je što se tiče povijesti - to. A sadašnjost.....

Regata „za dušu i tilo“
Prije osam godina ustanovljena je ova regata da bi se promovirala betinska gajeta kao “najuspješniji tip drvenog broda kojim su težaci i ribari stoljećima brodili potvrđujući njegove iznimne kvalitete”, kako s ponosom ističu Betinjani. Bogati program donosi svake godine puno zanimljivosti, od jedrenja po guštu do natjecateljske regate uz piće i jelo te puno dobre pjesme i raspoloženja. Ako se sredinom kolovoza zateknete u blizini otoka Murtera ne propustite ovo događanje. “Regata za dušu i tilo” vraća nas u romantičnu prošlost drvenih brodova i bijelih jedara. Regata nosi ugođaj u kojem nije najvažnije nije bilo samo pobijediti već uživati u posebnom, starom načinu života s morem.

Fotka preuzeta s Nautica portala:


Dan Brganja poznata je betinska fešta u čast posebnoj vrsti školjke koja se od davnina lovi u betinskom kanalu sa posebnom alatkom brganjom po kojoj je fešta i dobila ime. U ovoj večeri osladite se friško spravljenim školjkama i domaćim vinom uz mnogo pjesme i ljetnog štimunga.
I tu je prepisivanju s Neta kraj.

Također fotka s Neta:


A kad smo već kod pjesme i štimunga, možda niste znali da su poznati bend „Berekini“ upravo iz - Betine? Iako su prilično popularni slava im nipošto nije udarila u glavu. Svi redom žive mirno i skromno u Betini uživajući u glazbi i svakodnevnim malim ali neprocjenjivim ritualima kao što su ispijanje kave u omiljenom kafiću ili vožnji na biciklu. Isto tako kao što sam ja čest gost u Betini tako je i Oliver (pjevač) svako toliko u Opatiji. Pa se usuđujem reći da smo u neku ruku i – susjedi.



A sad fotke....

Crkva i okolica:









Interesantan podatak vezan je uz crkvu u Betini i to ni manje ni više nego uz kvaku na njenim vratima. Već se pola sata mučim i nikako da nađem na netu ni crtice, a kamo li fotku. Radi se o tome da je Ivica Propadalo (ispravite me ako se varam) projektirao vrata betinske crkve na kojima su nekakvi nazovimo ih ornamentima u obliku oblaka. A kvaka koja je također u obliku oblaka bila je nedvojbeno falusnog oblika. Pitam se jesu li žene češće i revnije odlazile na misu, he he he.... Naravno da je pukao skandal i nakon nekog vremena kontroverzna kvaka je uklonjena. I ne samo kvaka već i svaki pisani trag o njoj i čak ni svemogući Google ne daje nikakve rezultate. Crkva je oduvjek bila vrlo temeljita kad je nešto trebalo zataškati.

Ali Wind ne bi bila Wind da ne iskopa materijalni dokaz, pa makar to značilo pola sata kopati po ormarima i hvatati se u koštac s misterijama skeniranja.

Ovako su vrata izgledala u lipnju 2001:



A ovako izgledaju danas:



Hej, ako meni Mare dođe jetrva, što mi onda dođe njen muž? Uglavnom, on je napravio ovu vazu za cvijeće ilitiga pitar:



Kad se ima ukusa i koji eurić više onda na kraju stara kuća može izgledati ovako:





Na žalost, ipak ništa od kupanja, a plaža je taaaaaako primamljiva....





..... premda se ne kupam na plaži s ostalim smrtnicima (čitaj - fureštima) nego imam tu čast i privilegiju da svoju štovanu rit toćam zajedno s domorocima na ovom drvenom pontonu čime su inače jako oduševljeni članovi betinskog jedriličarskog kluba. Sigurna sam da im nema većeg gušta od čopora sredovječnih baba koje za sebe misle da su u cvijetu mladosti i raširile su svoje ručnike po pontonu, a oni moraju prvo porinuti jedrilice u more, a onda ih izvlačiti van (one preslatke majušne - klasa optimist). I ne, ovo na slici nisam ja.



A kako šećer uvijek dolazi na kraju, ovo je naša omiljena konoba - Stari Mlin. Mare di ćemo večeras? A u Mlina nevista, a di bi..... Fotka je s neta jer na mojima su osobe koje se ne bi baš eksponirale u javnosti.



Mogla bih ja ovako u nedogled, ali dosta vam je za danas. U idućem nastavku Murter i bližaokolica.

Pozdrav iz Betine!