Kažu da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori. Po tom ispada da većina naših turista ne vrijedi pizde vode (kako bi rekla moja pokojna nona). Neću o Englezima, Nijemcima i Talijanima jer u Hrvatskoj svaki čoban zna sklepati par rečenica na njihovim jezicima. Mene fasciniraju neki drugi narodi. Rusi su ove godine najbrojniji u Opatiji. Jebo te, ima ih k'o Rusa. I ništa osim ruskog ne govore. A ruski baš i nije toliko srodan hrvatskom koliko oni misle. S tim da ih mi razumijemo kad pričaju, a oni nas ni kurca. Inače, Rusi su mi na vrhu top ljestvice antipatičnih naroda. Bahati su, drski, oholi i nadasve glupi. Na prste jedne ruke mogu nabrojati Ruse koji su mi bili u agencijji a da su znali beknuti i nešto drugo osim ruskog. I još se nađu uvrijeđeni do zla boga kad ne ponjimaješ po ruski. A najstrašnije od svega je da su pokupovali u Opatiji sve što se pokupovati dalo tako da mi se čini da ćemo uskoro biti dvojezični i da bi mi bilo najbolje pothitno upisati tečaj ruskog. Jako je interesantno kako autohtoni Opatijci ne podnose nikoga kome preci nisu sto posto čistokrvni domaći i strašno im smetaju "prišlići" i vječito uzdišu kako nam je ovako kako nam je zato što Opatija već odavno ni ono ča'j nekad bila, sve sami furešti. Ali zato vrlo rado prodaju svoje kuće i zemljišta prišlićima i fureštima. Šoldima ne pitaju porijeklo.

Odlutala sam s teme. Dakle, Rusi su glupi k'o kurac i ne kuže da za nas taj njihov ruski nije uopće svjetski jezik i da su prošla ta vremena kad se kod nas učio u nekim školama kao prvi strani jezik. Nakon Rusa slijede Francuzi. Oni su se jednu malu mrvicu popravili, ali još uvijek velika većina ne govori ništa osim francuskog. Francuzi mi idu na jetra zato što tamo kod sebe u Francuskoj ne jebu živu silu i ako ne pričaš njihov jezik najeb'o si k'o žuti.

Ove godine ima dosta Španjolaca. Većinom su mladi i govore samo španjolski. Pa se sporazumijevamo na talijanskom koji im je srodan otprilike kao i nama ruski tako da se jedva nekako uspijemo razumjeti. Tj. opet ja njih razumijem a oni mene ne. Jebem ti, morat ću početi gledati sapunice.

Najfascinantniji narod su moji poluzemljaci Mađari. To je jednostavno jedno čudo od naroda. Ja se njima divim. Treba imati muda veličine Učke pa ići po svijetu a da ne govoriš ništa osim tog njihovog unikatnog jezika. Strpali ga pod zajednički nazivnik sa finskim samo zato što nisu znali što će s njima i sa Fincima.

I sad ja vas pitam, da li bi se usudili otići na ljetovanje u zemlju čiji jezik ne poznate i ne samo to nego niti jedan jezik osim svoga ne govorite, a ne možete se baš podičiti da spada u svjetske jezike? I kao da to samo po sebi ne bi bilo dovoljno, biste li se upuštali u dodatne avanture tipa vozikanja javnim gradskim, prigradskim i međugradskim prijevozom? Hvala lijepa, svaka čast, ja se ne bih usudila.

Kad se sve to skupa zbroji i oduzme, ispada da smo mi Hrvati po pitanju jezika prilično kultiviran narod. Nije bitno je li to zato što su nam razni osvajači nametali svoj jezik ili zato što se oduvjek odlazilo trbuhom za kruhom u tuđi svijet. Činjenica je da će svatko koga zaustavite na ulici znati beknuti barem riječ- dvije bilo kojeg stranog jezika.

Imam tu sreću da su mi oduvjek ležali strani jezici (za razliku od matematike, na primjer). Žao mi je k'o psu što nisam studirala jezike nego se zajebala i upisala taj šugavi Hotelijerski fakultet samo zato što sam bila razmažena mamina curica pa mi je bio bed otići u Zagreb na studij. Ali nema veze, to je već neka sasvim druga priča. Uglavnom, aktivno govorim, pišem i čitam engleski i talijanski i pasivno njemački. Jako je lijep osjećaj kad se negdje u stranoj zemlji osjećaš slobodno i opušteno jer znaš jezik. O internetu da i ne govorimo. Koliko bi me samo sputavalo i ograničavalo eventualno nepoznavanje engleskog. U zlatno doba opatijskog turizma stekla sam gomilu poznanika i prijatelja iz cijele Europe. A najveća mi je fora kad se ljeti stara ekipa nađe u punom sastavu. Neki su oženili strankinje i žive vani pa se za stolom u kafiću odjednom govori hrvatski, slovenski, talijanski i engleski i jadna konobarica nikad ne znam kome bi se na kojem jeziku obratila.

I za kraj ponavljam pitanje za domaći rad: da li bi se usudili otići na putovanje u stranu zemlju bez da znate i jedan strani jezik?