Ako mislite da Wind gubi vrijeme samo na blogu - varate se. Ne, nije u pitanju Facebook (iako, ima me i tamo) već Coolinarika. Nije tajna da volim hranu i kuhanje. Gurman i hedonist od glave do pete. Osim toga volim i upoznavanje novih ljudi i druženje. A na Coolinariki sam uspjela spojiti te svoje dvije ljubavi. Neću reklamirati tu stranicu (portal, domenu, što ti je znam kako se zapravo ispravno kaže), koga zanima nek ide i vidi sam. Želim vam ispričati kako mi je bilo na Cool susretu. Dakle, na Coolinariki možete naći sve moguće (i nekoliko nemogućih) recepte. Možete si otvoriti i profil pa objavljivati vlastite recepte, fotografije, članke. Ako nemate profil ne možete pristupiti forumu. A forum na Coolinariki je nešto što me oduševilo jer, za razliku od bloga, tamo su svađe i pljuvačine rjeđe nego djeteline s četiri lista. Osobno, najviše visim na forumu za mršavljenje. Pa kad mi dojadi vlastito filozofiranje odem i potražim neki zgodni recept (obično nimalo dijetalni). Da skratim suvišnu priču, jučer smo imali Cool susret na Preluku (predio između Opatije i Rijeke). Okupilo nas se jedno tridesetak, plus podmladak. Ipak, nije nas oprala kiša kao što su nam se prijetili meteorolozi. Doduše, malo sunca nam ne bi bilo škodilo, ali i ovako je bilo prekrasno. Svaka je ponjela po jednu, dvije svoje delicije tako da je bilo ića i pića u izobilju. Meni je ovo bio prvi susret i priznajem da mi je malo bio bed što zapravo niti jednu tu ženskicu ne poznam. Povela sam kćer sa sobom kao pojačanje (kao da meni ovolikoj treba pojačanje, ha ha ha). U stvari, to je bio samo izgovor. Moj podli plan je bio da je pokušam zainteresirati za kuhanje i pečenje kolača jer vidim da ima talenta, a i bilo bi lijepo da nastavi obiteljsku tradiciju gdje se uvijek kuhala domaća hrana, mijesilo, peklo, mutilo, dinstalo, konzerviralo....

Moj skromni doprinos bile su pogačice sa sirom. S ozbirom na činjenicu da radnička klasa radi i subotom malo sam kasnila tako da smo nas dvije posljednje stigle. I dok sam se upoznavala sa svima i pokušala koliko-toliko pamtiti nickove i imena začujem iza sebe: "Wind! Otkud ti?!" Kad ono, moja bivša kolegica koja je promijenila firmu prije par godina. Majke mi ako mi se nije učinilo da je sunce zasjalo! Jer ipak je drugačije kad nekoga poznaješ. Naravno, na kraju sam imala osjećaj da sve te žene i cure poznam sto godina, a bogme je pala i pjesma.

Malo sam kolutala očima kad sam pročitala da će biti puno djece, ali zaista su svi klinci redom bili ne dobri nego najbolji na svijetu! Nije bilo ni deračine ni plača, ni jurnjave ni dosađivanja. Svaka čast.

A sad dosta priče, znam da jedva čekate fotke. Većinom su slike moje, a nadam se da mi neće zamjeriti one čije fotke sam "posudila" za ovaj post.


Najbolja djeca na svijetu


Bilo je ovakvih salata na milion načina


Ovaj kruh zove se "Slonovo uho" i remek djelo je moje kolegice. Inače, za pripremu treba imati dobre živce jer se tanki krugovi tijesta izrezuju čašom i onda slažu u kalup.


Cheese cake s višnjama


Suzette, ovo bi te oborilo s nogu, sigurna sam!


Za ljubitelje muffina


Goranski nadjev i šarena rolada stižu iz Ravne Gore


"Zaručnička salata". Rekla sam maloj da je ni slučajno ne jede.


Povrtna hladetina. Mene su najviše oduševile - boje.


Mini muffini


Moje pogačice


Ovo su slani muffini sa špinatom (blitvom?) i sirom


Čokoladni liker jedva sam stigla uslikati jer je nestajao munjevitom brzinom. Čemu sam i ja poprilično pridonjela ;)


Rapska torta


Kolač s rogačem i jabukama


Torta s najmekšim biskvitom kojeg sam ikad probala.


Choco-coco torta


Ovaj umiljati psić bio je na dužnosti. Ipak, to nije spriječilo djecu i mene da ga dobro nahranimo.


Ime govori sve.


I konačno jedna fotka na kojoj sam i ja, ali vam neću reći koja sam he he he.....

I za kraj, jedna činjenica koja me zaprepastila. Moja kćer i ja bile smo jedine opatijke na susretu! Koja sramota!